Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović odao je počast ubijenim na sarajevskoj pijaci Markale i poručio da su građani Sarajeva, kao i cijele Bosne i Hercegovine bili izloženi brutalnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i neviđenom teroriziranju i ubijanju.
Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, molitvom i minutom šutnje obilježen je Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine i 30. godišnjica masakra na sarajevskoj pijaci Markale.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12:10 i 12:20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
"Danas smo se okupili na Markalama, prije svega da iskažemo duboko poštovanje nevinim žrtvama koje su ovdje ubijene. Ovdje smo i da iskažemo solidarnost sa porodicama žrtava. Građani našeg glavnog grada Sarajeva, kao i cijele Bosne i Hercegovine bili su izloženi brutalnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i neviđenom teroriziranju i ubijanju", izjavio je Bećirović.
Podsjetio je da su "to presudili i sudovi Ujedinjenih nacija".
"Nakon Drugog svjetskog rata, postojala su dva suda koja su sudila ratnim zločincima, a to je sud u Nirnbergu i sud u Hagu. I u Nirnbergu i Hagu osuđeni su i vojni i politički zvaničnici. I te presude nikada nijedna izjava neodgovornog političara ne može poništiti. One ostaju trajna opomena cijelom evropskom kontinentu šta se dogodi kada se zlo ne sasiječe u korijenu. Zato moramo svi zajedno, i u Bosni i Hercegovini i u Evropi izvući pouku", istakao je Bećirović.
Međutim, kako je kazao, nažalost, imamo neodgovornih političara koji negiraju ogromne žrtve.
"Postavlja se pitanje šta bi se dogodilo da neko recimo u nekoj evropskoj zemlji negira da su presuđeni zločinci Eichmann, Gering i drugi. Mi se upravo suočavamo sa takvim stvarima, da imamo pojedine neodgovorne političare koji govore da su nasljednici ratnih zločinaca. To su nedopustive stvari. Očekujem da Evropska unija također najoštrije osudi takve skandalozne izjave. U Evropi, a posebno u Evropskoj uniji, moramo imati nultu stopu tolerancije prema takvim pojavama. Jer one su jednako opasne kako za Bosnu i Hercegovinu tako i za cijeli evropski kontinent", dodao je Bećirović.
Skupština Kantona Sarajevo je proglasila 5. februar (dan masakra građana Sarajeva na pijaci Markale) - Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu opsade 1992-1995. godine koji se obilježava: "programima komemorativnog sadržaja sa odgovarajućim protokolarnim aktivnostima".
Danas je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana i zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo.
Prije tačno 30 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru pred kraj rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a ranjena 84 civila.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.
Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).
Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
