Položaj jevreja početkom 20. stoljeća u Evropi bio je izuzetno nepovoljan.
Dugogodišnji rast antisemitizma i pritiska na jevreje rezultirali su osnivanjem cionističkog pokreta, koji je okupio hiljade jevreja iz cijelog svijeta kako bi konačno pronašli rješenje za uspostavljanje jevrejske nacionalne domovine.
Postojalo je mnogo zvaničnih prijedloga, od kojih je najpoznatiji prijedlog Ugande, međutim, tadašnji cionisti su imali samo jedan cilj – Jerusalem.
Pored nekoliko zvaničnih prijedloga, istaknuo se i neobičan prijedlog Lea Eltona – Albanija.
Leo Elton se prema brojnim izvorima navodi kao novinar, međutim postoje tvrdnje porodice da je on zapravo bio britanski biznismen.
On je 1935. godine otputovao u Albaniju, kako bi provjerio da li je tamo moguće uspostaviti jevrejski nacionalni entitet.
Zašto baš Albanija?
Prema Leo Eltonu, Albanija je bila pogodna zbog ekonomske perspektive - plodne zemlje pogodne za uzgoj voća i duhana te razvoj tekstilne industrije.
Također, zemlja nije pokazivala historijski antisemitizam ili vjersku netoleranciju.
Jedan od razloga tome je i Besa – Albansko pravilo časti i gostoprimstva. Kroz ovu praksu, muslimani i kršćani su riskirali svoje živote tokom Drugog svjetskog rata kako bi spasili lokalno jevrejsko stanovništvo.
Eltonovo veliko poštovanje prema Albancima potvrđeno je tijekom holokausta: spasili su malu židovsku zajednicu u zemlji, sve do posljednjeg člana.
Albanija je jedina europska zemlja koja je nakon rata imala veći broj jevrejskog stanovništva nego prije holokausta.
Albanci su hrabro odbili suradnju s nacistima i nisu predali popise jevreja.
Umjesto toga, pružili su jevrejskim obiteljima lažne dokumente i pomogli im da se skriju među albanskim stanovništvom.
Elton je u izvještaju kojeg je posao 10 godina kasnije, predložio stvaranje jevrejskog nacionalnog entiteta u Albaniji koji bi se mogao ostvariti u suradnji s cionističkim pokretom.
Njegov prijedlog, poslan predsjedniku Hebrejskog sveučilišta Judah Magnes u Jeruzalemu, nikada nije službeno razmatran te se i danas pod ključem čuva u nacionalnoj biblioteci Izraela.
Hadassah Assouline, ravnateljica arhiva, kaže da je izvješće vjerojatno predano sveučilištu 1945. usred problema s izbjeglicama na kraju Drugog svjetskog rata, navodi se u izvještaju Nir Hassona.
U svakom slučaju, jevreji su se, nakon proglašenja države 1948. godine, iz različitih dijelova svijeta, pa i Albanije, odlučili nastaniti na području Palestine.
