Sejhatnama (putopis) glasovitog turskog putopisca Evlije Čelebije jedan je od rijetkih putopisa i opisa zemalja ove regije iz XVII stoljeća.
Evlija Čelebija u svom opsežnom i deset debelih svezaka dugom putopisu pruža brojne dragocijene informacije o zemljama i narodima gotovo svih pokrajina tadašnjeg prostranog Osmanskog Carstva na više kontinenata, a naročito o Evropi i zemljama ove regije. Zbog takve opsežnosti, kritičari smatraju da nadmašuje sve ostale putopise.
“Ovaj putopis se može ubrojiti među najznačajnija djela turske književnosti “, rekao je bečki orijentalista Josef Hammer 1815. godine u svom djelu o državnom ustroju u Osmanskom Carstvu.
“To je putopis Evlije Čelebije, učenog Turčina i praktičnog poslovnog čovjeka, koji je, gonjen stalnom ljubavlju za putovanja, u toku četrdeset godina prošao uzduž i poprijeko daleke zemlje Osmanskog Carstva od vlade Murata IV do sultana Mehmeda IV, i u dubokoj starosti sastavio putopis i dnevnik svojih doživljaja”, rekao je Hammer, orijentalista koji je dao značajan doprinos usponu orijentalizma u zemljama njemačkog govornog područja.
Čelebijinu Sejhatnamu na ovim prostorima počeli su prevoditi još 1900-ih godina, a od tada su na osnovu njegovih rukopisa otkrivene brojne zanimljivosti o gradovima i mjestima regionalnih zemalja koje se danas zovu Sjevernom Makedonijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Kosovom i Crnom Gorom.
O Beogradu
Među prvim mjestima na Čelebijinom putu našao se sadašnji glavni grad Srbije, Beograd. U opisu grada Beograda Čelebija ističe da riječ Belgrad na srpskom jeziku znači izgrađen i krasan grad sa čvrstim građevinama.
“To je tako veličanstven grad da ga nije moguće opisati... Ovaj lijepi grad koji zadivljuje svojim uređenjem leži na obalama rijeka Save i Dunava. To je utvrđen grad i savršen bedem, opasan s devet redova besprimjernih i međusobno potpuno odvojenih gradskih bedema”, opsao je Čelebija.
Dalje navodi da opseg njegovih deveterostrukih i odvojenih bedema iznosi pet hiljada i stotinu koraka, a sagrađen je u obliku petougaonika.
“U uglovima devetorostrukih gradskih zidina ima ukupno stotinu i šezdeset kula, a na gradskim bedemima ima pet hiljada i šezdeset grudobrana. U ovom šeheru ima 98.000 stanovnika, raje i povlašćenih građana. Ostalo je vojska, velikaši i ulema... Stanovnici ovog šehera osuđuju laž i ogovaranje. Svi su odani vjeri i drže se pravog puta.”
Pored ostalog, Čelebija je za Beograd naveo da je to cvjetajući šeher koji ima mnogo polja, obilje svakog dobra i blagodati, mnogo hrane, živih vrela i tekućih voda.
O Sarajevu
Iako se do sada mnogo pisalo o Čelebijim opisima Sarajeva, a naročito da je to grad bogat vodama i česmama, o ovom gradu Čelebija je pisao još detaljnije.
“To je krasan i malen grad, sazidan od kamena na jednom visokom brdu. Cjelokupna njegova površina iznosi upravo četiri stotine koraka. Na sjevernoj je strani mali opkop (hendek), ali s južne i jugoistočne strane, sve dolje do rijeke Miljacke, ima provalija kao pakao, duboka za dva minareta”, navedeno je u Putopisu.
U ovom djelu opisao je i “građevine velikog šehera Sarajeva”.
“Na sjevernoj, sjeveroistočnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresijecanom brdima i dolinama, po pitomim brežuljcima s desne i s lijeve strane rijeke Miljacke, po vrtovima i baščama, nanizane su amfiteatralno, u grupama, krasne i prijatne kuće sa dimnjacima (badža), prizemne i na sprat. Pokrivene su većinom ćeremitom, a neke šindrom. Svaka kuća ima živu vodu”, opisuje se.
Govoreći o česmama ovog grada, Čelebija je ostao posebno zapanjen, a u ovom šeheru je prebrojao više od stotinu dest česama iz kojih teče zdrava voda.
“One uopće nemaju slavine, nego teku stalno, kao Selsebil. Ima mnogo i drugih živih voda. Vrelo koje dolazi s Crnila je kao voda života (abu hayat). Prema riječima poznavalaca Sarajeva, u šeheru ima hiljadu i šezdeset svježih vrela i izvora, ali neka za to odgovara onaj ko mi je to kazao”, govorio bi Čelebija kada nije mogao potvrditi ili prebrojati informacije koje bi dobio od mještana.
U ovom opisu nastavio je o sebiljima.
“Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane) gdje žedni ljudi piju vodu. Oni su podignuti iz ljubavi prema mučenicima sa Kerbele. Većina ih je u čaršiji i na trgu. Impozantni su sebilji Ferhad-pašin, Husrev-begov, Murad-begov, Gazi Isa-begov i drugih prvaka i uglednih ljudi”, stoji u Putopisu kao dokaz o narodnim predajama o velikom broju sebilja kojima je Sarajevo nekada bilo okićeno.
U opisu čaršije Čelebija navodi da u njoj ima “hiljadu i osamdeset dućana koji su uzor ljepote.”
“Sama čaršija je veoma privlačna i izgrađena po planu. Svaki pojedini dio čaršije je natkriven isto kao čaršije u gradovima Halep i Brusa, samo što ti krovovi nisu građeni od tvrdog materijala, nego samo od debelih greda. Glavne ulice su čiste i pokaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagrađena od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Tu se može vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije, Arabije, Persije, Poljske i Češke”, opisao je Čelebija.
Ovaj putopisac je također opisao i rijetko poznatu činjenicu o načinu života tadašnjih Sarajlija.
“U ovom gradu stavljaju snijeg i led u slamu i čuvaju ih u podrumima. Kasnije, za vrijeme žestoke žege u mjesecu julu, vade ovaj kao kristal čisti led i stavljaju ga u kompot od višanja, te tako prave kompot s ledom.”
O Skoplju
Više stranica svog Putopisa Čelebija je posvetio i sadašnjem glavnom gradu Sjeverne Makedonije.
Za oblik i položaj Skoplja kaže da je to velika varoš, koja se nalazi na prostranom i ravnom, zelenilom obraslom i vrtovima okićenom mjestu na desnoj i lijevoj strani rijeke Vardar.
“Tu varoš krasi više hiljada interesantnih građevina, koje su sazidane od tvrdog materijala, a nalaze se na zapadnoj strani rijeke i na mjestu gdje je tvrđava. Ima sedamdeset mahala.”
Za gradsku tvrđavu opisuje da je to jaka utvrda s dvostrukim bedemima, a istovremeno se Čelebija divi kvaliteti kamena od kojeg je zidana.
“Gradska kapija i bedemi ozidani su od klesanog kamena, koji se sija kao da je politiran. Tolika prefinjenost i umjetnost u obradi kamena ne može se vidjeti ni u jednom drugom gradu”, opsao je Čelebija.
O Zagrebu i Splitu
Nešto su kraći, ali ipak informativni Čelebijini zapisi o ostalim regionalnim gradovima. Za sadašnji glavni grad Hrvatske, Zagreb, kaže da se na “prostranom terenu koji se zove Zagrebačko polje nalazi mnogo vinograda, bašča i raznovrsnih velikih manastira. Kako u Hrvatskoj ima mnogo hrišćanske raje, to su se i crkve namnožile.”
Split je u Čelebijinom pogledu bio “veličanstven kameni grad na zaravanku jednog brijega na morskoj obali. Sva su mu vrata i bedemi izrađeni od klesanog kamena. Na velikom morskom pristaništu ležaše sedam galija”.
“Tvrđava leži na obali Jadranskog mora i to s one strane na kojoj je vilajet Bosna. Ovo more je krak velikog Sredozemnog mora, a dugo je hiljadu milja. Budući da je grad jako buntovan, to mu nisam mogao prići, pa mi nije poznato koliki mu je opseg i na koji način mu se prilazi”, objasnio je ovaj carski putopisac u nekoliko redova o gradu Splitu.
O Prištini
Evlija Čelebija zapis o Prištini započinje objašnjenjem da je to vojvodaluk u rumelijskom ejaletu i častan kadiluk s rangom od sto pedeset akči.
“U Varoši se nalazi 2.060 kuća, prizemnih i na sprat. Građene su od tvrdog materijala i pokrivene ćermitom. To su prostrane kuće u dobrom stanju, ukrašene avlijama, vinogradima i baščama.”
U Putopisu se pored ostalog navodi da “tu ima tri stotine dućana, što je prema veličini varoši malo. Vinograda i bašta ima u izobilju. Grožđe i kruške su na glasu. Mjesni prvaci i odličnici su veliki prijatelji stranaca”.
O mještanima, a na kraju zapisa o Prištini, Evlija još govori da su to prosvijećeni ljudi koji svoje blagodati besplatno nude gospodi i sirotinji, tako da stranac ne može ostati u tome mjestu nijednu noć, a da ne bude pozvan od nekog na konak kao gost.
O Kotoru
Za Čelebiju je Kotor u današnjoj Crnoj Gori bio jedan nepristupačan grad na morskoj obali pod vlašću mletačkog dužda.
“On leži na jednoj oštroj zelenoj litici i izgleda otprilike onako kao Rumeli-Hisar (tvrđava) na Bosforu. Oko grada nalaze se zelene tabije, od kojih svaka može da primi hiljadu vojnika.”
Za kuće koje su se nalazile u gradu Čelebija je rekao da imaju balkone i ispuste, a sve su dobro građene, kako male tako i velike. “Sa balkona su posmatrali naš brzi marš”, napisao je i dodao da su sve kuće bile nanizane po liticama amfiteatralno.
U unutrašnjosti tvrđave nalaze se impozantni i lijepi manastiri s tornjevima i zvonicima, “tvrdi kao tvrđava”, a veliko gradsko pristanište je vrlo lijepo i osigurano protiv velikih vjetrova i morskih valova – pored ostalog je napisao Čelebija u svom Putopisu.
