Istraživači su prvi put pronašli ovo praktično nepoznato blago u manastiru Pantokrator u monaškoj zajednici pravoslavnih hrišćana na Svetoj Gori (Mount Athos).
“Prvi dokumenti koji pojašnjavaju (prvi period osmanske historije) sačuvani su ovdje, na Svetoj Gori”, rekao je vizantolog Jannis Niehoff-Panagiotidis.
Niehoff-Panagiotidis, profesor na Free University u Berlinu, rekao je da najstarija od oko 25.000 osmanskih djela pronađenih u monaškim bibliotekama datira iz 1374. ili 1371. godine.
To su stariji rukopisi od bilo kojih od ranije poznatih u svijetu, rekao je on, dodajući da u Istanbulu, koji se nekada zvao Konstantinopolj, a kojeg su Osmanlije preimenovale i učinile svojom prijestolnicom, najstariji arhivi sežu do kasnog 15. stoljeća.
Niehoff-Panagiotidis ističe da je nemoguće razumjeti ekonomiju i društvo Svete Gore pod osmanskom vlašću bez osvrta na ove dokumente, koji su regulisali odnose monaha sa sekularnim vlastima.
Svježi pogled na osmansku vlast
Biblioteka manastira Pantokrator jedna je od njih 20 na tom šumovitom poluostrvu.
Osnovane prije više od 1.000 godina na poluostrvu Athos u sjevernoj Grčkoj, biblioteke su skladište rijetkih, stoljećima starih djela na nekoliko jezika, uključujući grčki, ruski i rumunski.
Mnogi su opsežno proučavani, ali ne i osmansko-turski dokumenti, proizvodi birokratije koja je vladala sjevernom Grčkom od kasnog 14. stoljeća – mnogo prije nego što je bizantijski glavni grad Konstantinopolj pao pod osmansku vlast 1453. godine – do ranog 20. stoljeća, kada je ovo područje ponovo palo pod grčku vlast.
Rukopisi pričaju priču koja je u suprotnosti sa tradicionalnim shvatanjem osmanske vladavine u Grčkoj u novoosvojenim oblastima, kroz konfiskaciju bogatih nekretnina manastira na Svetoj Gori.
Umjesto toga novi vladari su uzeli zajednicu pod svoje okrilje, sačuvali njenu autonomiju i zaštitili je od vanjskog uplitanja.
Anastasios Nikopoulos, pravnik i naučni saradnik Free University u Berlinu, ističe da je jedan od prvih postupaka Murata II, osmanskog vladara koji je osvojio Solun, najbliži grad Svetoj Gori, bio da 1430. godine sastavi pravni dokument koji štiti tamošnju zajednicu.
”To zaista mnogo govori. Osmanski sultan se pobrinuo da se administrativni sistem Svete Gore očuva i zadrži”, rekao je Nikopoulos.
Stroga kazna za razbojnike
Čak i prije toga, kako je kazao Niehoff-Panagiotidis, sultan je izdao naredbu u kojoj je propisana stroga kazna za razbojnike nakon što se grupa pljačkaških vojnika iz jednog od manastira upustila u sitne krađe.
“Ovdje nisu čak ni držali vojsku. U najboljem slučaju imali bi lokalnog predstavnika koji bi vjerovatno boravio u (administrativnom centru zajednice, Karyes) i pijuckao čaj.”
Još jedno otkriće, rekao je Niehoff-Panagiotidis, jeste da tokom otprilike prva dva stoljeća osmanske vladavine nije učinjen nikakav napor da se nametne islamski zakon na Svetoj Gori ili obližnjim dijelovima sjeverne Grčke.
Otac Teofil, monah Pantokratora, koji je pomagao u istraživanju, rekao je da „ova studija takođe pokazuje primjere kako ljudi mogu da žive jedni s drugima, principe koji su zajednički cijelom čovečanstvu, pravila ljudskih prava i njihovo poštovanje, demokratiju i principe društvenog suživota”.
Sveta Gora je autonomna monaška država u sastavu Grčke. Atos (Athos, Athon, Sveta Gora) je poluotok i istoimena planina na obalama Egejskoga mora. Jedan je od centara, ako ne i sam centar pravoslavnoga svijeta.
Poluotok je najistočniji od tri "prsta" (produžetka) poluotoka Halkidike (Egejska Makedonija) na sjeveru Grčke.
Sjedište 20 pravoslavnih manastira
Atos je sjedište 20 pravoslavnih manastira i čini autonomnu državu pod grčkim suverenitetom. Samo je monasima dopušteno živjeti na Svetoj Gori, a trenutno na njoj živi oko 2000 monaha.
Sveta Gora kao manastirska zajednica formalno je osnovana 963. godine, kada je monah Atanazije osnovao Manastir Velika Lavra, i danas najveći i najznačajniji od 20 manastira. Manastir je uživao zaštitu bizantskog cara tokom narednih stoljeća, pa je njegovo bogatstvo i imanje neprestano raslo.
Kada je Bizantsko Carstvo propalo u 15. stoljeću, vlast nad Svetom Gorom preuzelo je Osmansko Carstvo. Broj monaha i njihovo bogatstvo opadali su u sljedećim stoljećima, ali je Sveta Gora oživjela u 19. stoljeću poklonima i dolaskom monaha iz pravoslavnih zemalja, kao što su Rusija, Bugarska, Rumunija i Srbija, i svaka od ovih država preuzela je vlast nad pojedinim manastirima. Potom su 1912. godine, za vrijeme Prvog balkanskog rata, Osmanlije napustile to područje, a nakon kratkog sukoba između Grčke i Rusije oko suvereniteta poluotok je formalno došao pod grčku vlast poslije Prvog svjetskog rata.
U današnje vrijeme manastiri Svete Gore Atos nekoliko su puta bili pogođeni požarima, npr. u augustu 1990. i martu 2004. godine, kada je vatra progutala veliki dio srpskog manastira Hilandar. Zbog usamljenih lokacija manastira, često na brdima, i zbog nemogućnosti pružanja prikladne protupožarne zaštite, štete koje su izazvali požari često su vrlo velike.
Poluotok, istočni krak većeg poluotoka Halkidike dugačak je 60 kilometara, a širina mu je 7 do 12 kilometara i ima površinu od 390 kilometara kvadratnih, s planinom Atos, čije strme, gusto pošumljene padine, dosižu visinu do 2033 metra. Smatraju je najljepšom gorom istočnog Mediterana.
Gora Atos je od 1988. godine UNESCO-ova svjetska baština, kao prirodno i kulturno dobro.
