U izvanrednom poduhvatu, Turkiye je dovršila radove na svom plinskom polju Sakarya u manje od tri godine, a prirodni plin trebao bi početi istjecati iz pučinskih bušotina u Crnom moru kasnije ove sedmice.
Kritičari su izrazili sumnju u ozbiljnost vremenskog okvira koji je najavio predsjednik Recep Tayyip Erdogan u augustu 2020. g., kada je izjavio da će projekt biti dovršen 2023.
"Naravno, ovo je veliko postignuće. Čak i ako ste jako brzi, obično su potrebne četiri godine da se jedno offshore polje poput ovog završi. Možemo reći da je Turkish Petroleum dovršio posao jako brzo", kaže Mehmet Dogan, generalni direktor konsultantske firme GazDay Energy sa sjedištem u Istanbulu.
Državna firma Turkish Petroleum (TPAO) razvila je nekoliko bušotina u polju Sakarya, koje se nalazi 175 kilometara od obalnog grada Eregli, u saradnji s Subsea7 i Schlumbergerom, dvjema vodećim inženjerskim firmama.
Evo nekoliko važnih činjenica o projektu vrijednom više milijardi dolara.
Kako je tako brzo dovršeno?
Sakarya je ultraduboko polje, što znači da bušilice moraju bušiti hiljade metara ispod morskog dna kako bi došle do rezervi plina.
Razvoj nalazišta nafte u moru oduzima puno vremena jer zahtijeva komplicirano inženjerstvo i više regulatornih odobrenja.
Naprimjer, plin iz Sakarye bit će isporučen na kopno preko 170 kilometara dugog podmorskog plinovoda, a potom kroz razna kompresijska postrojenja.
Naprimjer, plin iz Sakarye bit će isporučen na kopno preko 170 kilometara dugog podmorskog plinovoda, a potom kroz razna kompresijska postrojenja.
Ali nakon što su multinacionalne kompanije izbjegavale Turkiye, Ankara je odlučila krenuti svojim putem kupnjom brodova za bušenje – uključujući brod za bušenje šeste generacije Fatih – u pokušaju traženja rezervi nafte i plina u dubokom moru.
A činjenica da je TPAO na kraju postao 100-postotni vlasnik polja Sakarya objašnjava kako su radovi na razvoju bili ubrzani.
Ljudi iz industrije kažu da se privatne offshore naftne kompanije često zaglave u papirologiji, birokratskim preprekama i kupoprodajnim ugovorima. Dakle, kao državni subjekt, TPAO je bio u mogućnosti znatno smanjiti vrijeme potrebno za pregovaranje složenih struktura cijena i dugotrajnih ugovora o prodaji.
Zašto je Turkiye odlučila to učiniti sama?
Desetljećima je Turkiye ovisila o uvozu energije jer je među kreatorima politike i privatnim sektorom vladalo opće uvjerenje da geologija zemlje nije pogodna za stvaranje rezervi ugljikovodika.
Ali uzastopna otkrića regionalnih zemalja kao što je Izrael – zajedno s isključenjem Turkiye s energetske scene istočnog Sredozemlja – natjerala su Ankaru da ubrza vlastite napore.
Godine 2017, prema novoj politici, Turkiye je kupila seizmičke brodove i brodove za bušenje kako bi pokrenula istraživanje u svojim teritorijalnim vodama, a Ankara je poslala tri broda – Fatih, Yavuz i Kanuni – da počnu tražiti rezerve nafte u istočnom Mediteranu i Crnom moru.
Godine 2017, prema novoj politici, Turkiye je kupila seizmičke brodove i brodove za bušenje kako bi pokrenula istraživanje u svojim teritorijalnim vodama, a Ankara je poslala tri broda – Fatih, Yavuz i Kanuni – da počnu tražiti rezerve nafte u istočnom Mediteranu i Crnom moru.
Naprimjer, British Petroleum je 2004. pronašao nešto plina pogodnog za eksploataciju u bušotini Ayazli-1 u Crnom moru, ali je odustao od daljnjih istraživanja i predao koncesiju TPAO-u.
Energetski potencijal Crnog mora i istočnog Mediterana, gdje je Egipat 2015. pronašao golemo plinsko polje Zohr, i dalje je uglavnom neiskorišten, kažu stručnjaci.
Koliko plina će proizvesti?
Sakarya će se dovršavati u fazama. U prvoj fazi proizvodit će oko 10 miliona prostornih metara plina dnevno. To iznosi gotovo 10 posto domaće potrošnje tokom ljeta i 4 do 5 posto potrošnje u zemlji zimi jer ljudi uključuju svoje grijalice, kaže Dogan.
“U drugoj fazi, koja će biti dovršena do 2027-28. g., očekuje se da će proizvodnja ići do 40 miliona kubnih metara dnevno. To će vjerovatno zadovoljiti 25 posto turske potrošnje.”
Prošle godine Turkiye je potrošila 54 milijarde kubnih metara (BCM) plina, od čega je gotovo sav uvezen iz Azerbejdžana i Rusije, između ostalih zemalja.
Dogan kaže da se potrošnja općenito povećala tokom godina s izgradnjom novih stambenih zgrada i ekonomskom ekspanzijom.
No prošlogodišnji unos plina bio je manji od brojke od 60 BCM zabilježene 2021. To je zato što je udio hidroenergije u energetskom miksu bio veći 2022. zahvaljujući dostupnosti više vode.
Kakav je ekonomski učinak?
Ako se mjeri današnjim cijenama plina kao mjerilom, plin iz Sakarye pretvara se u ekonomsku dobit od 5 miliona dolara dnevno, kaže Dogan.
Međutim, ta se brojka može drastično povećati ako cijene energije skoče. Rat u Ukrajini koji je u toku i propast američkih banaka pogoršali su globalne ekonomske izglede i smanjili cijene nafte i plina.
"Ako cijena prirodnog plina bude ludo visoka kao prošle godine, onda će naravno korist biti ogromna", kaže Dogan.
Cijena igra važnu ulogu u određivanju utjecaja plina iz Sakarye budući da je Turkiye prošle godine potrošila 80 milijardi dolara na uvoz energije. Visoki računi za energiju pogoršavaju deviznu poziciju Turkiye.
Ali Dogan kaže da možda najveća korist od morskog polja leži u njegovoj strateškoj prirodi.
Turkiye kao trgovačko središte
U oktobru prošle godine ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je da se Turkiye pretvori u energetsko središte koje povezuje potrošačka tržišta s proizvodnim centrima.
To je geografski položaj Turkiye stavilo u središte pažnje jer zemlja već služi kao tranzitna ruta za glavne plinovode.
Prisutnost plinovodne infrastrukture u Turkiye, kao što je Turski tok u Crnom moru, olakšava zemlji izvoz plina iz vlastitih polja.
Dogan kaže kako zemlja, da bi postala trgovačko središte, mora imati vlastitu domaću proizvodnju plina – nešto što polje Sakarya pruža.
"Siguran sam da će s ovim projektom Turkiye ojačati svoju poziciju kao alternativna opskrbna ruta za Evropu i balkanske zemlje."
