Prašuma odjekuje noću u ovom selu blizu rijeke Assua u Brazilu. Zvuk generatora se ponekad nadmeće s šumom, što je znak da ovdje ima ljudi. Donedavno se činilo da je pleme Juma predodređeno da nestane kao bezbroj drugih amazonskih plemena, koje je izbrisala evropska okupacija.
Posljednju preostalu porodicu, kasnih 1990-ih, činile su tri sestre, Borea, Mandei, Mayta i njihov otac Aruka, u svojim pedesetim godinama. 2021. godine Arukina smrt od Covid-19 dovela je Jumu, patrijarhalno društvo, bliže izumiranju.
Ili se bar tako činilo.
Mandei Juma je postala prva žena poglavica u ovom dijelu Amazona i poglavica je već više od jedne decenije.
Tokom prisilnog preseljenja u ranim godinama života, Mandei i njene sestre odlučile su da se udaju za muškarce iz drugih plemena, čuvajući lozu svog naroda uprkos patrilinearnoj tradiciji.
Danas, uprkos dugim preprekama, Juma se vraća.
Strah od invazije
Autohtoni teritorij Juma, otprilike veličine Las Vegasa, prekriven je starorastom amazonskom prašumom.
Jedan od glavnih prioriteta je zaštita južnih dijelova države Amazonas, koji su žarište za otimanje zemlje i ilegalno krčenje šuma.
Mandei se boji da bi oni mogli biti napadnuti na isti način kao i selo Uru-eu-wao-wao, u kojem je odrasla. Nekada zakopano u šumi, ovo područje je sada okruženo pašnjacima koje su ilegalno zasadili neautohtoni osvajači.
“Vratila sam se tamo u posjetu, a šuma...” zašutjela je, plačući. “Veoma je bolno; to je ono što ne želimo da se dogodi ovdje."
Planirano asfaltiranje autoputa pored teritorije povećava mogućnost invazije od strane otimača.
Ekspanzija stočarstva i uzgoja soje u cijelom regionu značajno mijenja životnu sredinu i negativno utiče na tradicionalni način života.
“Rijeka se više ne puni vodom kao nekada... Voda ne bi trebala toliko presušiti. Mnogo je toplije, ranije nije bilo ovako. Naša briga je: Zašto se ovo dešava? To je zbog krčenja šuma”, rekla je.
Kako bi se zaštitili od ovoga, mladići, uključujući Mandeinog nećaka Purea, patroliraju teritorijom čamcem. Oni koriste dronove, koje je donirala lokalna domorodačka neprofitna organizacija, Kaninde, kako bi nadzirali najudaljenija područja od drvosječa, krivolovaca i ribara.
"Na neki način sam prekršio antropološka pravila i počeo sam slijediti lozu svoje majke", ponosno je rekao 22-godišnji Pure u intervjuu za Maloca. “Ako se ja ne identifikujem kao Juma, ko će drugi?”
“Najveća odgovornost: Ne izgubiti Juma kulturu”
Za Mandei, jezik njenog naroda je takođe bio ključan za ovaj opstanak. Kawahiva je ozbiljno ugrožen Kawahiva je ozbiljno ugroženi amazonski jezik, kojim govori oko 560 ljudi s 8 varijacija, uključujući i Juma, objašnjava Santos, student postdiplomskog studija na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyu.
Uprkos nedavnim dostignućima, Mandei je i dalje zabrinuta za budućnost Jume. 24 stanovnika njihovog sela i dalje su malobrojni, a nema dovoljno Juma muškaraca da bi im se stanovništvo povećalo, smatra ona.
Više nego ikad, ove tri žene se bore s tim kako da prenesu Juminu tradiciju na sljedeće generacije.
"Najveća odgovornost, koju dijelim sa svojim sestrama, je da ne izgubimo Juma kulturu kojoj nas je učio otac", rekla je Mandei.
