Više od dva mjeseca nakon Hamasovog prekograničnog napada bez presedana 7. oktobra, optužbe izraelske vlade o seksualnom nasilju od palestinskih boraca otpora ponovo su se pojavile kao naslovi u glavnim međunarodnim medijima kao što su BBC, CNN, New Yorker i New York Times.
Ovi mediji su objavili eksplicitne priče o navodnom seksualnom nasilju, uključujući izvještaje o grupnom silovanju i sakaćenju.
Ovaj obnovljeni fokus na navedeno pitanje dolazi nakon što je izraelska vojska održala ekskluzivne projekcije za pozvane novinare o onome što tvrdi da su dokazi navodnih zločina Hamasa.
47-minutni snimak pod nazivom “Dokaz masakra 7. oktobra” prikazan je u više navrata. Međutim, izraelski zvaničnici su odbili da podijele snimak s novinskim agencijama kako bi samostalno izvještavali i provjerili sadržaj.
Ovaj detalj ima veliki značaj. Uprkos tome što nude opsežno pokrivanje informacija koje su prenijeli izraelski zvaničnici u ovim novinskim izvještajima, svi oni nose suptilno odricanje od odgovornosti: da ne mogu nezavisno "provjeriti pojedinačne navode i tvrdnje".
U potrazi za potpunim razumijevanjem značaja nezavisne verifikacije, TRT World je kontaktirao UN, Human Rights Watch i Amnesty International, organizacije koje istražuju optužbe za seksualno nasilje u zonama sukoba, kako bi otkrili metode, pristupe i procedure koje koriste za verifikacija.
"Od nas se traži da prikupimo informacije iz širokog spektra pouzdanih izvora (uključujući civilno društvo, organizacije žrtava, zainteresovane države i nedržavne aktere) kako bismo provjerili istinitost informacija koje smo dobili", rekla je Reem Alsalem, specijalna izvjestiteljica UN-a za nasilje protiv žena i djevojčica, njegove uzroke i posljedice, navodi TRT World.
Ona naglašava važnost provjere izvještaja o seksualnom nasilju i nezavisnog provođenja temeljnih istraga, kao što je istaknuto u dva prethodna saopštenja za javnost koja se odnose na optužbe Izraela za seksualno nasilje pripisane Hamasu – jedno 20. novembra i drugo 14. decembra.
Pouzdani izvori
Na pitanje o ključnim koracima koje istražni timovi smatraju neophodnim u istrazi navoda o seksualnom nasilju u zonama sukoba, Lauren Aarons, viša savjetnica Amnesty Internationala za rod i sukobe, slaže se sa specijalnim izvjestiteljicom UN-a, naglašavajući neophodnost prikupljanja informacija iz raznolikog niza pouzdanih izvora.
Oslanjamo se prvenstveno na informacije koje smo sami prikupili, potkrijepljene drugim informacijama kojima vjerujemo ili koje smo mogli provjeriti, navodi ona. "Također tražimo informacije iz svih drugih relevantnih izvora kako bismo mogli razviti potpuno, sveobuhvatno i pouzdano razumijevanje činjenica, kao i onoga što se dalje treba dogoditi kako bi se osigurala pravda i prava preživjelih."
Što se tiče izvora koje je izraelska vlada citirala za svoje dokaze, oni uglavnom uključuju pojedince direktno povezane s izraelskom vladom, sigurnosnim službama ili naizgled civilnim institucijama s vezama s izraelskim vladinim zvaničnicima i institucijama.
Konkretno, slučaj Izraela se oslanja na video svjedočenje jednog očevica na muzičkom festivalu, iskaze svjedoka sakupljača tijela organizacije Zaka, vojnih forenzičkih timova i vojnog osoblja, zajedno sa fotografijama koje ukazuju na potencijalne seksualne napade na žene.
Osim toga, svjedočenja Hamasovih boraca dobivena su preko izraelske sigurnosne agencije Shin Bet, poznate po korištenju mučenja za izvlačenje lažnih priznanja.
Uzmimo, naprimjer, učešće sakupljača tijela kao svjedoka iz organizacije za spašavanje i oporavak Zaka. Oglašavana kao najvažnija izraelska nevladina organizacija u ovoj oblasti, ima 3.000 volontera i prima sredstva od izraelske vlade.
Ovo je također ista organizacija koja je propagirala izmišljenu priču o bebama kojima je Hamas odrubio glave. Yossi Landau, šef operacija u Zaki, tvrdio je da je vidio tijela obezglavljenih beba, izjavu koju su opovrgle čak i izraelske novine.
Nadalje, Zaka se uplela u mrežu skandala, a njeni lideri se suočavaju s optužbama za seksualno zlostavljanje, silovanje i iskorištavanje djece.
Cochav Elkayam-Levy je još jedna figura koju mediji prikazuju kao šefa "Građanske komisije za zločine Hamasa protiv žena i djece 7. oktobra". Ona je također profesorica prava koja se i sama suočila s kritikama zbog navodnih kršenja ljudskih prava.
Konkretnije, ponudila je pravno obrazloženje u stilu vodiča za postupanje izraelskih vlasti sa palestinskim zatvorenicima koji štrajkuju glađu, posebno onima koji se drže u administrativnom pritvoru bez suđenja. Predložila je kontroverzni metod prisilnog hranjenja, koji se naširoko smatra oblikom torture i nedvosmisleno je u suprotnosti sa osnovnim principima ljudskih prava.
Elkayam-Levy je također osnivačica i direktorica Instituta Dvora, koji radi kao blisko savjetodavno tijelo Vijeća za nacionalnu sigurnost izraelskog premijera. Savjetodavni odbor za Institut Dvora uključuje bivšeg direktora Ureda izraelskog premijera i tri bivša zvaničnika Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Sve ovo sugerira da se izraelske optužbe za silovanje, koje se pripisuju Hamasu, oslanjaju na bilo šta osim na širok spektar nepouzdanih, jednostranih izvora koji odražavaju narativ izraelske države.
Međutim, ostaje pitanje: možemo li vjerovati u ono što Izrael kaže na osnovu dokaza koje nam pružaju ovi ne baš pouzdani izvori?
Gdje su dokazi?
Ne samo da izvori o kojima je riječ, već i dokazi prezentirani tokom intervjua, brifinga i prikazivanja snimaka koje je dala izraelska država izazivaju zabrinutost.
Izrael je stalno zaostajao u pružanju novinskih organizacija forenzičkim dokazima, konkretnim fotografskim dokazima ili svjedočenjima žrtava, oslanjajući se umjesto toga na zaključke svojih forenzičkih timova i pojedinaca koji su evidentno povezani s izraelskom vladom.
Trenutno se slučaj Izraela oslanja na videosvjedočenje jedinog očevica na muzičkom festivalu Nova, koji detaljno opisuje navodno grupno silovanje, sakaćenje i pogubljenje jedne žrtve.
Novinski izvještaji također pokazuju da izraelska policija tvrdi da ima "više" izvještaja očevidaca o seksualnom napadu, ali nije dala dodatna pojašnjenja o tačnom broju. Nadalje, objavljeno je da izraelska policija još nije intervjuisala nijednu od navodnih preživjelih silovanja.
Do sada, zvaničnici izraelske vlade tek treba da daju konkretne informacije o tačnom broju tzv. žrtava. U istragama koje vode istaknute međunarodne organizacije o takvim navodima, detalji kao što su broj žrtava i njihova svjedočenja, datumi, vrijeme i lokacije igraju ključnu ulogu u identifikaciji ključnih obrazaca i specifičnih detalja koji potkrepljuju navode.
Izvještaji UN-a, HRW-a i Amnesty Internationala o incidentima seksualnog nasilja u zonama sukoba, uključujući Sudan, Etiopiju, Afganistan, Centralnoafričku Republiku, Libiju, Irak, Kolumbiju i brojne druge u posljednje dvije godine, dosljedno uključuju ove kritične dijelove informacija, u suprotnosti s izjavama izraelske vlade.
Naprimjer, Amnesty International je s TRT Worldom podijelio sveobuhvatan niz dokaza koje su prikupili i pedantne korake koji su poduzeti kako bi se osigurala autentičnost i pouzdanost takvih dokaza:
Njihove metode prikupljanja obuhvataju intervjue sa žrtvama/preživjelima kako bi se zabilježila njihova iskustva i iskazi očevidaca, razgovore sa svjedocima koji su direktno uključeni, konsultacije s roditeljima ili starateljima, posebno u slučajevima koji uključuju djecu, dijaloge s medicinskim stručnjacima, vođama zajednice, prvim osobama, policijom, socijalnim radnicima, i druge relevantne osobe.
Osim toga, oni pažljivo pregledavaju medicinsku ili forenzičku dokumentaciju i procjenjuju sve dostupne video dokaze, fotografije i satelitske snimke. Štaviše, njihov istražni pristup uključuje izjave snaga optuženih za seksualno nasilje i intervjue ili odgovore nacionalnih vlasti ili oružanih grupa umiješanih u takve navode.
Što se tiče koraka preduzetih za utvrđivanje autentičnosti i pouzdanosti, oni obuhvataju „prepoznavanje dosljednih obrazaca u izvještajima, usklađivanje svjedočenja preživjelih, svjedoka i medicinskih stručnjaka, posebno fokusiranje na ključne obrasce i određene detalje, video zapise i satelitske snimke kako bi se potvrdili određeni aspekti izvještaja, informacija traži se od zdravstvenih radnika ili na drugi način u skladu s utvrđenim obrascima".
Nepotkrijepljene tvrdnje
Među onima koji su prisustvovali jednom od brifinga izraelske vlade bio je i britanski novinar Owen Jones, koji je objavio video na YouTubeu s detaljnim prikazom sesije skrininga izraelske države u vezi s ovim optužbama.
"Neki zločini visokog profila nisu potkrijepljeni ovim snimkom", napominje on i dodaje: "Ako je bilo silovanja i seksualnog nasilja, to ne vidimo ni na snimku."
U videu on naglašava potrebu za nezavisnom provjerom optužbi za silovanje, navodeći: "Sve snimke u posjedu izraelske države treba predati nezavisnim novinarima i profesionalnim analitičarima kako bi se izgradila potpuno tačna slika o tome šta se tačno dogodilo taj dan."
Međutim, Times of Israel tvrdi da izraelska vojska neće pružiti forenzičke dokaze, navodeći da "fizički dokazi seksualnog napada nisu prikupljeni sa leševa u preopterećenim objektima izraelske mrtvačnice". Prema izvještajima, sada se smatra prekasno za prikupljanje uvjerljivih dokaza.
Izrael koristi sistematsku kampanju optužbi za silovanje kao ratno oružje, očekujući da oni koji čuju ove priče ne zahtijevaju odgovarajuće dokaze, već da im bespogovorno vjeruju. Ova kampanja je također ciljala na aktivistkinje i grupe koje se zalažu za prekid vatre u Gazi.
Samantha Pearson, direktorica Centra za seksualne napade na Univerzitetu Alberta u Kanadi, među pojedincima je koji su hrabro ukazali na nedostatak provjere u ovim optužbama. Zajedno s desetinama akademika i organizacija civilnog društva, potpisala je pismo u kojem je istakla "ponovnu i neprovjerenu optužbu da su Palestinci krivi za seksualno nasilje".
U pismu se nije poricalo postojanje seksualnog nasilja, ali je naglašeno nedovoljno dokaza koji potkrepljuju ove optužbe. Ono što je uslijedilo bilo je još intrigantnije, jer je Pearsonova smijenjena sa svoje pozicije nekoliko sati nakon potpisivanja ovog otvorenog pisma.
Bez ikakve saradnje
Izrael ne samo da se suzdržava od pružanja bilo kakvih dokaza za ove optužbe, već ide i dalje odbijajući saradnju s međunarodnim organizacijama koje su ranije vodile brojne istrage o tom pitanju.
Nedavni primjer je njihovo odbijanje posjete visokog komesara UN-a za ljudska prava, Volkera Turka, usred sve veće zabrinutosti zbog eskalacije nasilja u ratu u Gazi. Izrael je izjavio: "Izrael u ovom trenutku nije svjestan bilo kakve dodatne koristi od posjete visokog komesara."
Izraelska država je dosljedno odbijala da sarađuje s misijama UN-a za utvrđivanje činjenica, često dovodeći u sumnju činjenice i brojke objavljene u vezi s njihovom politikom nametnutom Palestincima.
Međutim, specijalni izvjestilac UN-a obavijestio je TRT World da su nedavno zatražili službene posjete i izraelske vlade i Palestine.
U saopštenju se navodi: "Također sam zatražio i od Palestine i od Izraela da sljedeće godine izvrše zvaničnu posjetu okupiranim palestinskim teritorijama (Zapadna obala i Gaza), kao i Izraelu, fokusirajući se na nasilje koje se dogodilo protiv Izraelaca i Palestinaca od 7. oktobra 2023. Zahtjev je nedavno upućen i čekam njihov odgovor."
Spremnost izraelske vlade da sarađuje s UN-om ovoga puta ostaje neizvjesna, ali nedavni slučajevi ukazuju na sklonost ka promoviranju postojećih narativa koje već nastavljaju forsirati.
