Jemenski pobunjenici Huti pojačali su svoje napade u Crvenom moru, udarivši na živac u strateškim naporima Sjedinjenih Američkih Država da osiguraju pomorske rute u regiji.
Samo u protekloj sedmici, frakcija saveznika Irana gađala je naftni tanker pod zastavom Maršalskih Otoka na putu prema vitalnom Sueskom kanalu nakon napada na norveški tanker za koji su Huti tvrdili da prevozi sirovu naftu u Izrael.
U četvrtak su Huti ispalili još jednu raketu na kontejnerski brod u moreuzu Bab al-Mandeb, koji povezuje Crveno more i Adenski zaljev.
Ovi eskalirajući incidenti povećali su tenzije na značajnoj globalnoj brodskoj ruti, kroz koju godišnje prolazi blizu 10 posto svjetske trgovine ili robe u vrijednosti od gotovo jedan bilion dolara.
Kada je američka mornarica intervenirala da zaštiti tanker pod zastavom Maršalovih Otoka, Huti su ispalili dvije rakete na američki ratni brod koji je promašio cilj.
Kao odgovor, SAD je oborio ono što je nazvao „letjelicom“. Ističući ciljeve Hutija, Mohammed Ali al-Huti, vođa vrhovnog revolucionarnog komiteta frakcije, upozorio je komercijalne brodove da ne putuju u Izrael i savjetovao brodove koji prolaze kroz Jemen da održavaju aktivnu radiostanicu i odmah reagiraju na svaki pokušaj komunikacije. Također je upozorio teretne brodove na „falsifikovanje svog identiteta“ ili zastave koje se razlikuju od onih u zemlji brodovlasnika.
Huti, koji su u početku demonstrirali solidarnost s Palestincima ispaljivanjem projektila i bespilotnih letjelica na južni Izrael tokom bombardiranja Gaze, svakako su razljutili Tel Aviv.
Zaista, neki izraelski teretni brodovi su preusmjereni sa svoje uobičajene rute Crvenog mora na duže putovanje kroz Sredozemno more, blizu Afrike i dalje do Indijskog okeana. Izražavajući frustraciju Izraela, predsjednik Isaac Herzog rekao je da su Huti „prešli crvenu liniju u Crvenom moru“ i zagovarali „međunarodnu koaliciju“ kako bi se suprotstavili njihovim akcijama.
Situacija je također izazvala porast troškova transporta kroz Crveno more. Dok su širi ekonomski efekti trenutno ograničeni, postavlja se pitanje koliko je SAD spreman za ovu neviđenu projekciju utjecaja Hutija u regiji koju tradicionalno nastoje osigurati.
Novi izazov
Da budemo jasni, ciljanje Hutija na Izrael vjerovatno je dijelom usmjereno na domaću potrošnju, jer pobunjenička grupa traži kontrolu nad sjevernim Jemenom, a nezadovoljstvo može nastati zbog nedostatka usluga u ratom oštećenom Jemenu.
Ipak, njihov sve veći uticaj u Crvenom moru pokazao se izazovom za regionalnu sigurnost. Osim Hutija, druge grupe koje podržava Iran pokazale su namjere da se suprotstave američkim pomorskim snagama.
U izjavi početkom novembra, vođa Hezbollaha, Hassan Nasrallah, aludirao je na napredne protivbrodske rakete svoje grupe dok se u istom periodu obraćao američkom pomorskom rasporedu u istočnom Mediteranu.
Dakle, koji su sljedeći koraci za SAD?
Prošle sedmice se pokazalo da su američki zvaničnici razgovarali o izgledima za vojnu akciju s neimenovanim zaljevskim državama, vjerovatno Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), s obzirom na njihovu prijašnju umiješanost u Jemen.
Ove sugestije nagovještavaju da bi se SAD mogao povući poznatim strategijama u regionu.
Zaista, SAD je djelomično podržao napore koalicije predvođene Saudijskom Arabijom da obnovi prijateljsku jemensku vladu za regionalnu sigurnost i sigurnost na Crvenom moru. Uprkos spekulacijama o ponovnoj intervenciji, jemenski rat je zamro, a Saudijska Arabija više ne želi biti uključena u tamošnji rat.
Na kraju krajeva, njen glavni prioritet je razvoj ogromne ekonomske transformacije prema svojim ambicijama Vizije 2030. i stoga bi htjela izbjeći slom diplomatskih mjera pod vodstvom UN-a od 2022. Iako je presrela rakete Hutija, ispaljene prema južnom Izraelu preko svojih granica u oktobru, to se više može shvatiti kao poruka da neće prihvatiti kršenje vlastitog zračnog prostora.
Uzimajući u obzir prošle neuspjehe rata u Jemenu, u kojima su se Hutiji transformirali iz malog aktera u de-facto silu u sjevernom Jemenu, odupirući se kampanji zračnih napada koju vodi Saudijska Arabija, bilo kakva zajednička vojna koordinacija vjerojatno ne bi dala pozitivne rezultate.
Stoga bi takvi potezi vjerojatno bili isključeni, uključujući zračne napade na položaje Huta iz SAD-a ili njegovog partnera u Zaljevu.
Osim toga, Hutiji su do sada pokazali relativnu suzdržanost u gađanju američkih položaja, u poređenju, na primjer, s grupama koje podržava Iran, a koje se sukobljavaju s američkim snagama u Iraku od 7. oktobra.
Izbjegli su da gađaju američku vojnu imovinu u Džibutiju, preko Crvenog mora, što ukazuje da i sami mogu biti oprezni u pogledu troškova većeg sukoba.
Ograničene mogućnosti
Postoji jasna mogućnost da Washington jednostavno ne može dugoročno okončati prijetnju Hutija.
Doista, uprkos prošlom vojnom uspjehu protiv grupa milicija i nacionalnih država na Bliskom istoku, Hutiji su zapravo hibrid milicije i nacionalne države u sjevernom Jemenu, s kojim SAD ima ograničene mogućnosti za rješavanje.
Dakle, ovo postavlja pitanje drugih opcija: hoće li SAD tražiti druge načine pritiska na frakciju?
Bidenova administracija razmatrala je ponovnu oznaku Hutija kao "terorističke organizacije", koju je ukinula 2021. nakon što ju je Donald Trump prvobitno primijenio.
To bi se također vjerojatno pokazalo neučinkovitim, s obzirom da su se Hutiji u prošlosti prilagodili sankcijama i izgradili vlastite neovisne finansijske mreže kako bi omogućili svoju vladavinu i širenje.
Za sada, Washington nastavlja da usvaja svoj tradicionalni pristup „zadržavanja“.
U pregovorima je o formiranju „najšire moguće“ pomorske operativne grupe s globalnim partnerima, uključujući Veliku Britaniju, Francusku i Izrael. Iako ovo može smanjiti napade Hutija, to također nosi rizik od rasplamsavanja regionalnih tenzija.
Iran je već kritizirao taj potez, upozoravajući da bi takva formacija mogla dovesti do „izuzetnih problema“.
Osim toga, sami Huti se mogu nadati da će sabotirati ovaj pokušaj. Najvažnije je da su Saudijska Arabija i UAE oprezno pristupili takvom razvoju događaja, jer bi oni snosili teret svake dalje eskalacije.
Na kraju krajeva, obje su nacije doživjele napade raketama i bespilotnim letjelicama tokom kasnijih faza jemenskog rata, uključujući napade na saudijska naftna postrojenja 2022.
Štaviše, Saudijska Arabija je pozvala SAD na uzdržanost u odgovoru na Huti, signalizirajući da bi mogla nastaviti gurati Washington da izbegne sukob.
Rastuće pukotine
Kako tenzije rastu, nesuglasice između Washingtona i njegovih tradicionalnih partnera iz Zaljevskih država počinju izlaziti na površinu.
S jedne strane, nakon što je 7. oktobra izbilo nasilje između Izraela i Hamasa, neki od američkih arapskih saveznika potražili su zaštitu pod širokom sigurnosnom mrežom SAD-a jer je prijetio strah od izbijanja regionalnog rata.
Međutim, vidljivi su raskoli između sukobljenih stajališta SAD-a i arapskih država oko poziva na prekid vatre u Gazi.
Dok su zaljevske države pozvale na trenutni prekid nasilja u Gazi, prijetnja Hutija vjerojatno predstavlja hitniji sigurnosni izazov za Rijad i Abu Dhabi, vjerojatno ih naginjući prema diplomatskom rješenju krize.
Ova neslaganja, koja se pojavljuju, dodatno su pojačana nedavnim pokušajima Rijada i Abu Dhabija da udvostruče istraživanje dubljih partnerstava s Rusijom i Kinom, uprkos pokušajima SAD-a da ih pritisnu protiv toga.
Nedavna posjeta Vladimira Putina Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji, unapređujući ono što je nazvao njihovim "prijateljskim odnosima", zajedno s Kinom i Saudijskom Arabijom koje su započele zajedničke pomorske vježbe 10. oktobra, daljnji su pokazatelji evoluirajućeg geopolitičkog pejzaža.
Iako održava ogroman vojni budžet i tradicionalno djeluje kao osiguravač sigurnosti u regiji Zaljeva, prikupljajući podršku svojih regionalnih partnera, nedavni razvoj događaja naglašava neke nedostatke u njegovom strateškom uticaju.
Diplomatsko rješenje za ovaj novi izazov čini se poželjnijim, ali čini se da ovisi o deeskalaciji na drugim mjestima, naime o ratu u Gazi. Bez obzira da li se Washington odlučuje za manje snažne mjere ili ne, ovaj novi izazov otkriva ograničenja u usvajanju svog tradicionalnog priručnika.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
