Posjeta turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana Berlinu predstavlja mnogo više od uobičajenog diplomatskog susreta. Ona simbolizira dubinsko preusmjeravanje u njemačko-turskim odnosima, pomak koji proizlazi iz promijenjenog globalnog sigurnosnog okruženja i novih geopolitičkih realnosti. Tokom zajedničke konferencije za medije, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul je jasno poručio: „Vrijeme je da otvorimo novo poglavlje.“
Wadephul je istakao da je Turkiye u brojnim oblastima „postala ključni partner“ – od Ukrajine, preko Bliskog istoka, pa sve do izazova u Mediteranu. Fidan je, s druge strane, naglasio dugoročnu stratešku orijentaciju svoje zemlje: „Evropska unija ostaje strateški cilj Turkiye; nastojat ćemo ispuniti sve potrebne uslove… Pravila igre moraju se poštovati.“ Istovremeno je kritikovao trenutnu stagnaciju u procesu pristupanja i pozvao na ponovno otvaranje pregovaračkih poglavlja.
Ove izjave jasno pokazuju: Berlin i Ankara ponovo se približavaju – ne iz sentimentalnih razloga, već zato što su evropski sigurnosni i stabilizacijski interesi danas iz temelja redefinirani.
Zašto baš sada?
Njemačka je dugi niz godina spadala među najoštrije protivnike turskog pristupanja Evropskoj uniji. Politička debata u Berlinu bila je obilježena normativnim kriterijima, pitanjima vrijednosti i institucionalnim sumnjama. Međutim, ova pozicija sve više biva nadmašena stvarnošću.
Rat Rusije protiv Ukrajine uzdrmao je evropsku sigurnosnu arhitekturu. Njemačka je reagovala tzv. „vrijeme prekretnice“ (Zeitenwende), promjenom paradigme koja je pokazala da je Evropa ranjiva bez pouzdanih regionalnih partnera. Dosadašnje rutine strateškog planiranja više nisu dovoljne.
Tu na scenu stupa Turkiye. Ankara nije samo ključni sigurnosno-politički akter na Crnom moru, već i važan posrednik između Kijeva i Moskve. Uz to, tu su konflikti u Siriji, Libiji, Gazi i Južnom Kavkazu, u kojima Turkiye igra aktivnu ulogu. Berlin sve više shvata da vlastita sigurnost bez strateške saradnje s Ankarom ostaje nepotpuna. Upravo to objašnjava zašto Njemačka danas zauzima znatno konstruktivniji stav prema novom pokušaju u procesu pristupanja EU.
Turska odbrambena industrija u usponu
Drugi razlog za promjenu kursa leži u ubrzanom razvoju turske odbrambene industrije. Posebno je u sektoru dronova Turkiye privukla međunarodnu pažnju. Sistemi poput Bayraktara TB2 postali su odlučujući strateški faktori u Ukrajini, a ranije i u Siriji, Libiji te Nagorno-Karabahu.
Njemačka, koja se već godinama suočava s odbrambenim izazovima i kapacitetnim ograničenjima, ne može ignorisati značaj ovih dešavanja. Vojne sposobnosti Turkiye imaju direktan uticaj na sigurnosnu situaciju u Evropi. Ankara više nije samo regionalni akter, već globalni proizvođač tehnologije, čiju ulogu Berlin mora iznova sagledati iz sigurnosne perspektive.
Turkiye kao nezamjenjiv NATO partner
U okviru NATO-a Turkiye je ionako jedan od ključnih aktera. Bilo da je riječ o Crnom moru, Bliskom istoku, borbi protiv terorizma, energetskoj infrastrukturi ili odbrambenoj saradnji – Ankara predstavlja sigurnosno čvorište koje nijedna zapadna zemlja ne može zaobići.
Za Njemačku to znači da se saradnja s Turkiye ne može svesti samo na standardne NATO procedure. Berlin sve više nastoji prenijeti sigurnosne sinergije i na evropski nivo. Wadephulova izjava da je u interesu Njemačke „jačati saradnju između Evropske unije i Turkiye“ upravo odražava takvo razmišljanje.
Turkiye kao ključni partner za stabilnost Evrope
Značaj Turkiye za Evropu prevazilazi oblast sigurnosti. U upravljanju migracijama, snabdijevanju energijom, logistici i trgovini Ankara je nezamjenjiv partner. Turkiye nije samo dio carinske unije, nego je i jedna od najvažnijih proizvodnih baza za evropske kompanije.
Wadephulovo podsjećanje na više od tri miliona ljudi turskog porijekla koji žive u Njemačkoj pokazuje duboku društvenu i kulturnu povezanost koja obilježava ove odnose. Strateški dijalog s Ankarom stoga nije samo vanjskopolitička nužnost, već ima i direktne posljedice na društvenu integraciju u Njemačkoj.
Kvalitet bilateralnih odnosa utiče i na svakodnevni život – od obrazovnih i radnih prilika, do pitanja identiteta mlađih generacija. Konstrukтивna politička atmosfera olakšava društvenu koheziju, smanjuje prostor za polarizaciju i jača povjerenje u državne institucije. U tom smislu, približavanje Njemačke i Turkiye ne donosi samo geopolitičke koristi, već ima i jasne društvene implikacije.
Ponovno otvaranje EU poglavlja kao lakmus test za budućnost
Fidanove riječi: „Evropska unija ostaje strateški cilj Turkiye“ jasno pokazuju da Ankara nije odustala od svog evropskog kursa. Međutim, hoće li to prerasti u stvarnu dinamiku sada u velikoj mjeri zavisi od toga hoće li Evropska unija zaista ponovno otvoriti dugo blokirana pristupna poglavlja.
Upravo tu se nalazi ključni test: nastavak pregovora ne bi bio samo simboličan korak, nego strateška prekretnica. On bi Turkiye, Njemačku i EU ponovo snažnije povezao na ekonomskom, političkom i društvenom nivou. Modernizacija carinske unije, povećani investicijski tokovi, intenzivnije obrazovne i istraživačke partnerstva te dublje društvene veze bili bi realni rezultati.
Ipak, najvažnije je sljedeće: u vremenu višestrukih kriza približavanje između EU i Turkiye nije samo poželjno, već nužno za stabilnost cijele regije.
Svijet u kojem velike sile djeluju sve konfrontativnije ne ostavlja prostor ni Evropi ni Turkiye za stratešku izolaciju. Ako Berlin i Brisel pronađu dovoljno hrabrosti da zajedno s Ankarom otvore novo poglavlje, moglo bi nastati partnerstvo koje ne bi samo osnažilo bilateralne odnose, nego bi evropskoj regionalnoj sigurnosti donijelo novu dozu stabilnosti.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
