Rat između Rusije i Ukrajine početkom 2022. godine suočio je Turkiye s jednim od najsloženijih strateških izazova u njenoj modernoj historiji.

Rat je izbio u trenutku kada su odnosi Ankare i sa zapadnim partnerima i s Rusijom istovremeno bili od ključne važnosti, ali i opterećeni brojnim tenzijama.

Sukob je zaprijetio da istovremeno zaoštri sva postojeća ograničenja. Cijene energije naglo su porasle, globalni finansijski uslovi su se pooštrili, a zapadne sankcije Rusiji dovele su Turkiye – članicu NATO-a s dubokim ekonomskim, energetskim i turističkim vezama s Moskvom – u nezavidan položaj. Očuvanje strateške autonomije bez otuđivanja bilo koje strane tada se činilo gotovo nemogućim.

Mnogi su pretpostavljali da će Ankara biti prisiljena na binarni izbor, onaj koji bi nosio velike ekonomske i političke troškove u kojem god smjeru da se okrene.

Četiri godine kasnije, ta se pretpostavka pokazala pogrešnom. Umjesto da bude stiješnjena razvojem događaja, Turkiye se nametnula kao jedan od vještijih geopolitičkih navigatora rata u Ukrajini i njegovih širih posljedica, pretvarajući ograničenja u polugu, a dvosmislenost u utjecaj.

Što se tiče rata u Ukrajini, prvo kroz mirovne pregovore u Antaliji, svoju ulogu u sporazumu o žitaricama na Crnom moru, uzastopne razmjene zarobljenika i ponovo ove godine kroz Istanbulski mirovni proces, Turkiye se etablirala kao koristan posrednik između glavnih protagonista.

To joj je omogućilo određeni manevarski prostor i kod Zapada i kod Rusije. Tako je, u okviru ograničenja zapadnog režima sankcija, mogla nastaviti trgovinu s Rusijom – trgovinu koja je pomogla stabilizaciji vlastite makroekonomske pozicije.

Istovremeno, i prilično izuzetno, Turkiye je uspjela Ukrajini isporučiti ključnu vojnu opremu, uključujući bespilotne letjelice Bayraktar TB2, koje su imale presudnu ulogu u odbijanju početnog ruskog napada na Kijev.

Geopolitičke promjene

Rat u Ukrajini donio je šire promjene u geopolitici, koje je Turkiye u potpunosti iskoristila.

Prije svega, na Južnom Kavkazu, Azerbejdžan je iskoristio činjenicu da su ruske snage bile opterećene ratom u Ukrajini kako bi, zahvaljujući vojnoj i tehnološkoj prednosti, porazio armenske snage u Karabahu. Taj rat bio je odlična promocija turske vojne tehnologije – turski dronovi, posebno Bayraktar TB2, odigrali su ključnu ulogu u azerbejdžanskoj pobjedi.

Međutim, turska diplomatija je također držala ruske snage po strani. Konačni mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana čini se blizu, a to će također donijeti dugo očekivanu normalizaciju odnosa između Turkiye i Armenije.

Granica između dvije države vjerovatno će uskoro biti otvorena. To će dodatno ojačati trgovinske i diplomatske veze Turkiye s Centralnom Azijom, pa sve do Kine.

Uspjeh turske vojne tehnologije u ratovima u Ukrajini i Karabahu pokazao je kako tvrda sila može otvoriti put za mogućnosti meke sile sa zemljama u Africi, Evropi i Bliskom istoku koje sada žele da se udruže s Turkiye, kako bi im pomogle u diverzifikaciji vlastitih odbrambenih odnosa.

Činjenica da je Rusija bila zaglavljena u Ukrajini također je imala značajnu ulogu u padu Baath režima, kao i to što je Turkiye pružila ključnu vojno-tehničku podršku snagama protiv Assada.

Rusija je bila opterećena u Siriji, a uz Iran i Hezbollah oslabljene izraelskim napadima, Turkiye je bila u mogućnosti da podrži svoje saveznike u preuzimanju Damaska.

Izlazak Sirije iz režima sankcija, kao i realne nade u oporavak i obnovu, predstavlja potencijalnu priliku za turske kompanije, s obzirom na njihove prednosti u proizvodnji i građevinskom sektoru.

Poboljšani izgledi za mir i oporavak u Siriji također otvaraju mogućnost političkih dobitaka na domaćem planu za Turkiye, što bi moglo dovesti do procesa raspuštanja i razoružanja terorističke organizacije PKK. Ukoliko bi se to ostvarilo, donijelo bi snažan ekonomski poticaj i pomoglo u uklanjanju dugotrajnih tačaka napetosti u odnosima s Evropom.

Kao i u Siriji, svaki mir u Ukrajini donio bi velike koristi za Turkiye, jer bi njene bliske strateške veze s Kijevom trebale donijeti korist kroz učešće u obnovi, koja bi mogla iznositi više desetina milijardi dolara godišnje.

Malo je vjerovatno da će svaki mirovni sporazum u Ukrajini ublažiti šire sigurnosne probleme za Evropu. A s obzirom na vjerovatnu trajnu i egzistencijalnu prijetnju od Rusije i slabljenje američke podrške evropskoj sigurnosti, Evropa će vjerovatno nastojati diverzificirati odbrambena i strateška partnerstva.

U tom kontekstu, Turkiye bi mogla izaći kao veliki pobjednik, zahvaljujući svojoj brojnoj i sposobnoj vojsci te dobro razvijenom vojno-industrijskom kompleksu.

Globalni odnosi

Turkiye je otvorena za partnerstvo s Evropom u oblasti odbrane i vojne tehnologije, pružajući Evropi obim i kapacitete, ali u zamjenu za transfer tehnologije. Već smo vidjeli određeni napredak u ovom području s nedavnim ugovorima Baykar-Piaggio i Leonardo. Vjerovatno će ih biti još.

Sigurnosni izazovi za Evropu, proizašli iz rata u Ukrajini, istovremeno otvaraju prostor za ponovno razmatranje šireg pitanja pozicije Turkiye u Evropi; njena kandidatura za članstvo u Evropskoj uniji mogla bi dobiti novi zamah kroz dogovor o novom, produbljenom aranžmanu Carinske unije.

Turske sposobnosti tvrde i meke moći također su omogućile da ona preuzme aktivnu ulogu u posredovanju u postizanju mira na Bliskom istoku.

Ankara je odigrala ključnu ulogu garanta u nedavnom mirovnom procesu u Gazi. Važna za Trumpa, koji je sklapao sporazume, Turkiye je pokazala spremnost da se uključi u igru ​​- nudeći trupe za nadzor nad eventualnim sporazumom.

Iako se čini da je Izrael blokirao ovaj posljednji, Turkiye je, pokazujući pozitivan i konstruktivan pristup uspostavljanju mira, stekla prijatelje u Bijeloj kući. Očekuje se da će to donijeti plodove, možda dogovorom kojim bi se osiguralo ukidanje sankcija za Turkiye i njen povratak željenom programu F-35.

“Turkiye - pragmatični posrednik u sklapanju dogovora… ali i ozbiljan nosilac tvrde moći i vojne tehnologije”

Percepcija Turkiye kao pragmatičnog posrednika u sklapanju dogovora – u skladu s Trumpovim narativom – ali i kao ozbiljnog nosioca tvrde moći i vojne tehnologije, doprinijela je poboljšanju odnosa u širem regionu.

Odnosi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskom Arabijom znatno su poboljšani - čemu je doprinio koordinirani odgovor na Gazu kao protivteža Izraelu. Čak su i odnosi s Kinom u uzlaznoj putanji jer se trgovinskim i poslovnim vezama daje prioritet čime se postavlja novi, pozitivniji ton u bilateralnim odnosima

Ukratko, Turkiye je uspjela okrenuti izazovan niz geopolitičkih događaja u svoju korist, a sada se otvaraju prilike za znatno poboljšane vanjskopolitičke odnose, a s njima i ekonomske rezultate.