Od početka izraelskog rata i genocida u Gazi, nizozemsko društvo vrši sve veći pritisak na svoju vladu da okonča saučesništvo Nizozemske kroz njenu podršku Izraelu.

Organizacije civilnog društva i univerziteti odigrali su ključnu ulogu u održavanju Gaze u fokusu javnosti i mobilizaciji za akciju.

Javni diskurs se značajno promijenio u korist Palestine, a Gaza je postala centralna briga u nacionalnim debatama.

Ipak, uprkos kontinuiranom pritisku javnosti, uticaj na donošenje vladinih odluka je do sada bio ograničen.

Usred nedavnih opštih izbora u Nizozemskoj, podjele oko Gaze unutar političkog spektra su došle u oštriji fokus.

Pregled Foruma za prava pokazuje da ljevičarske i stranke lijevog centra, kao što su BIJ1, DENK, Stranka za životinje (PvdD), Socijalistička partija (SP), Zelena ljevičarsko-laburistička stranka (GroenLinks-PvdA), Volt i Demokrati 66 (D66), imaju tendenciju da poštuju međunarodno pravo i ljudska prava u svom pristupu izraelskim zločinima protiv Palestinaca.

S druge strane, desničarske stranke – uključujući Stranku za slobodu (PVV), JA21, Pokret poljoprivrednika i građana (BBB) ​​i Reformiranu političku stranku (SGP) – glasale su protiv parlamentarnih prijedloga koji kritiziraju izraelsku okupaciju i genocid.

Stranke desnog centra poput Narodne stranke za slobodu i demokratiju (VVD), Novog društvenog ugovora (NSC), Kršćanske unije (CU) i Kršćansko-demokratskog apela (CDA), kao i krajnje desničarski Forum za demokratiju (FvD), slično nisu podržale prijedloge kojima se izraelske akcije priznaju kao genocid ili aparthejd.

Ankete provedene prije izbora pokazale su rastući jaz između vladine politike i javnog mnijenja, gdje je većina holandskih građana željela da njihova vlada zauzme kritičniji stav prema Izraelu, uključujući ekonomske sankcije i zabranu trgovine s ilegalnim jevrejskim naseljima u okupiranoj Palestini.

Iako su ankete ukazivale na Gazu kao na novi faktor koji utiče na ponašanje birača, njen uticaj na rezultate izbora nije bio sasvim jednostavan.

Iznenađujuća prednost lijevog centra D66 na izborima rezultirala je time da su stranke koje podržavaju palestinska prava kolektivno povećale svoja mjesta u parlamentu, iako nisu postigle većinu.

Krajnje desničarska PVV, koju predvodi Geert Wilders, poznata po svom antimuslimanskom i proizraelskom stavu, zauzela je drugo mjesto, ali je izgubila značajan broj mjesta u poređenju s prethodnim izborima.

Međutim, ukupan broj mjesta koje drže desničarske stranke ostao je uglavnom nepromijenjen.

Proturječnost Haga

Nizozemska je domaćin dva najvažnija međunarodna suda na svijetu, Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog krivičnog suda (ICC), oba sa sjedištem u Hagu.

ICJ još nije donio konačnu presudu u tužbi Južne Afrike za genocid protiv Izraela, ali je naredio privremene mjere kojima se od Izraela zahtijeva da spriječi djela genocida.

Uprkos tome, stav nizozemske vlade odstupio je od zabrinutosti koje su izrazile organizacije za ljudska prava i naučnici koji su zaključili da izraelske akcije u Gazi predstavljaju genocid.

Zvanične nizozemske izjave o Gazi i cijeloj Palestini uglavnom su naginjale Izraelu, često osuđujući napade Hamasa, a izostavljajući bilo kakvo spominjanje izraelskih stalnih ubistava i svaljujući krivicu na Hamas za "ogromnu ljudsku patnju u Gazi".

Iako Nizozemska tvrdi da podržava "nezavisnu, održivu palestinsku državu koja postoji uz siguran Izrael", do sada je odbila priznati Palestinu, iako je priznala Izrael prije nekoliko decenija.

Dok su zemlje poput Francuske, Velike Britanije i Belgije nedavno krenule ka priznavanju, nizozemska vlada nije poduzela takav korak.

Tokom protekle dvije godine, nekoliko događaja izazvalo je posebno javno negodovanje, otkrivajući kontradikcije u stavu nizozemske vlade o Gazi i Izraelu.

U martu 2024. godine, Nizozemska je formalno pozdravila izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga na otvaranju Nacionalnog muzeja holokausta, događaju koji je otvorio kralj Willem-Alexander.

Nizozemska organizacija, Forum za prava, nazvala je kraljev prijem Herzoga "šamarom u lice Palestincima koji moraju bespomoćno gledati kako Izrael ubija njihove voljene i uništava njihovu zemlju", napominjući da je MSP u svoju presudu uključio i Herzogovo vlastito podsticanje na genocid.

Kontroverze su se proširile i na sport, jer su utakmice u kojima učestvuju izraelski timovi postale žarišta napetosti.

Na utakmici UEFA Evropske lige između Ajaxa i Maccabija iz Tel Aviva u Amsterdamu u novembru 2024. godine, izbili su sukobi između navijača Maccabija i propalestinskih demonstranata.

Posljedice tog incidenta traju i danas, a navijačima Maccabija je nedavno zabranjeno prisustvovati utakmici Evropske lige u Velikoj Britaniji.

Kralj Willem-Alexander osudio je nerede u Amsterdamu kao "antisemitske", uprkos izvještajima koji su kasnije otkrili da su navijači Maccabija izazvali nasilje skandirajući antiarapske slogane, napadajući stambene zgrade i paleći palestinsku zastavu.

U augustu 2025. godine, nizozemski parlament je glasao protiv niza predloženih mjera usmjerenih na pozivanje Izraela na odgovornost, kao što su zaustavljanje kupovine oružja od Izraela, bojkot proizvoda iz ilegalnih naselja na Zapadnoj obali i priznavanje nezavisne palestinske države.

Na ovoj parlamentarnoj sjednici, jedina tačka konsenzusa među zakonodavcima bio je poziv na "potpuno uništenje" Hamasa. Nakon što nisu uspjeli osigurati podršku kabineta za daljnje sankcije Izraelu, vršilac dužnosti ministra vanjskih poslova Caspar Veldkamp i ministrica vanjske trgovine Hanneke Boerma podnijeli su ostavke.

Kao domaćin Međunarodnog krivičnog suda, Nizozemska je izjavila da će se pridržavati naloga Suda za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta.

Kasnije je vlada uvela zabrane putovanja izraelskom ministru nacionalne sigurnosti Itamaru Ben-Gviru i ministru finansija Bezalelu Smotrichu, navodeći kao razlog kršenja ljudskih prava Palestinaca. Ova mjera uslijedila je nakon sličnih akcija Velike Britanije, Australije, Kanade, Novog Zelanda i Norveške.

U međuvremenu, nizozemski Nacionalni koordinator za sigurnost i borbu protiv terorizma (NCTV) prvi put je uvrstio Izrael među strane države koje predstavljaju prijetnju Nizozemskoj, optužujući je da pokušava utjecati na javno mnijenje i donošenje političkih odluka putem dezinformacijskih kampanja.

U izvještaju NCTV-a navedeni su primjeri zajedničkih prijetnji Izraela i Sjedinjenih Država protiv Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, te širenje dezinformacija tokom nereda Ajax-Maccabi, kada je izraelsko ministarstvo poslalo dokument holandskim političarima i novinarima izvan službenih kanala.

Pritisak javnosti

Promjenjivo raspoloženje javnosti također je počelo utjecati na javne platforme i događaje. Nizozemski emiter za Eurosong najavio je da neće učestvovati 2026. godine ako Izrael ostane na takmičenju, navodeći "kontinuiranu i tešku ljudsku patnju u Gazi".

Ova odluka uslijedila je nakon sličnih bojkota drugih evropskih zemalja, uključujući Sloveniju, Island, Španiju i Irsku.

Rastući val javne mobilizacije ušao je i u pravnu arenu.

Nizozemska neprofitna istraživačka organizacija SOMO (Centar za istraživanje multinacionalnih korporacija), zajedno s devet palestinskih i holandskih organizacija, podnijela je tužbu protiv holandske države zbog navodnog neuspjeha u sprečavanju genocida i poštovanju međunarodnog prava u odnosima s Izraelom.

Slučaj je trenutno pred Apelacionim sudom, a pisana presuda se još čeka.

Nacionalni protesti "Crvena linija", koje su organizirale desetine velikih grupa civilnog društva i koji su privukli čak 250.000 učesnika, pojačali su pritisak na vladu da okonča holandsko saučesništvo u izraelskom genocidu u Gazi.

Demonstranti su pozvali na konkretne političke, ekonomske i diplomatske mjere, uključujući potpuni embargo na oružje, obustavu trgovine koja doprinosi okupaciji Palestine i prekid vojne saradnje.

Propalestinske demonstracije su se nastavile širom zemlje, uključujući univerzitetske proteste kojima se zahtijeva da institucije prekinu veze s izraelskim organizacijama, uz demonstracije sjedenjem i akcije solidarnosti održane u gradovima širom Nizozemske.

Opirući se ovom rastućem javnom pritisku, nizozemski parlament i odlazeća privremena vlada oslabili su vlastiti legitimitet.

Ostaje da se vidi kako će formiranje nove vlade oblikovati stav Nizozemske o izraelskim zločinima u Gazi i Palestini, i kako će se taj stav uskladiti ili razlikovati od stava njenih evropskih kolega.

Hoće li sljedeća vlada slijediti međunarodno pravo ili nastaviti put saučesništva, odredit će moralni i politički položaj Nizozemske u godinama koje dolaze.