Tokom ovogodišnjih arheoloških istraživanja u antičkom gradu Kaunosu, smještenom u okrugu Koycegiz, u jugozapadnoj turskoj provinciji Mugli, arheolozi su otkrili dobro očuvanu crkvu iz 6. stoljeća, čime su prošireni dokazi o bogatoj i višeslojnoj historiji ovog lokaliteta koji se nalazi na UNESCO-voj Privremenoj listi svjetske baštine.
Kaunos, poznat po svojim 2.400 godina starim grobnicama u stijenama, antičkom teatru s 5.000 sjedišta, bazilici, kupatilima, agori, sakralnim zonama i mozaicima starim preko 1.300 godina, i dalje fascinira stručnjake i posjetioce.
Ovogodišnje iskopine bile su fokusirane na unutrašnji arhaični manastirski kompleks, gdje su otkriveni mnogi artefakti i građevine, od kojih su mnoge dokumentovane prvi put.
Do sada su arheolozi radili u složenom kompleksu koji je, prema nalazima, kroz stoljeća mijenjao funkciju, od rimskog vojnog i civilnog bolničkog centra, do kršćanskog manastira, a kasnije i islamskih objekata, uključujući džamiju i turbe, što ukazuje na kontinuiranu upotrebu lokaliteta do 14. stoljeća.
"Kompleks ima klasičan rimski plan s centralnim dvorištem i nizom prostorija oko njega. Na osnovu medicinskih instrumenata koje smo otkrili tokom prošle i ove godine, vjerujemo da se tokom 2. i 3. stoljeća ovdje nalazila bolnica, vjerovatno i vojna, koja je kasnije bila otvorena i za civilno stanovništvo", izjavio je Ufuk Cortuk, šef iskopavanja i profesor Arheologije na Univerzitetu "Sitki Kocman" u Mugli.
Najnoviji nalaz, crkva iz 6. stoljeća, dodatno potvrđuje transformaciju kompleksa u religijski centar u periodu ranog hrišćanstva.
"Crkva se nalazi u gornjoj zoni kompleksa. Otkrili smo je u cijelosti i izuzetno je dobro očuvana. To nam potvrđuje da je nekadašnji rimski bolnički kompleks kasnije dobio sakralnu funkciju u okviru hrišćanskog manastira", dodaje Cortuk.
Zanimljivo je i da su tokom iskopavanja pronađeni tragovi iz perioda turske vladavine, uključujući i novčiće, što pokazuje kako je kompleks nastavio da se koristi i u srednjem vijeku, u osmanskom periodu.
"Upotreba ovog kompleksa proteže se od 2. stoljeća pa sve do 14. stoljeća, u najmanje pet različitih faza. To pokazuje koliko je ovo mjesto bilo značajno kroz čitavu historiju", zaključuje voditelj iskopavanja.
