Odluka izraelskog parlamenta da produži zakon poznat u Izraelu kao "zakon Al Jazeere" za još dvije godine omogućava nastavak suzbijanja stranih medijskih operacija u zemlji. Ovaj zakon omogućava izraelskim vlastima da spriječe medijske organizacije, čije izvještavanje smatraju spornim, da objavljuju u Izraelu. Međutim, pregled izraelske medijske politike otkriva da ova odluka nije iznenađujuća. Kontrola medija i njihovo usklađivanje s izraelskim interesima dugo je bilo centralno načelo političke agende države.
U tom kontekstu, medijsko izvještavanje je dosljedno igralo ključnu ulogu i u ranijim i u novijim fazama izraelske okupacije palestinskih teritorija. Pri tome se mogu uočiti dvije dimenzije: s jedne strane, globalni mediji se iznova pretvaraju u instrumente izraelske propagande, za što postoje brojni primjeri iz prošlosti. S druge strane, mediji koji kritikuju izraelsku politiku sistematski se ometaju. To ometanje se djelomično očituje u ubijanju novinara, a djelomično u kolektivnim sankcijama protiv medijskih kuća.
Medijsko izvještavanje je dosljedno igralo ključnu ulogu i u ranijim i u novijim fazama izraelske okupacije palestinskih teritorija. Tako zatvaranje ureda Al Jazeere u Istočnom Jerusalemu tokom tekućeg rata u Gazi predstavlja konkretnu osnovu za navedenu zakonsku regulativu.
Dana 5. maja 2024. izraelska vlada je odlučila prekinuti emitiranje katarskog televizijskog kanala Al Jazeera u zemlji. U tom procesu zabranjene su sve aktivnosti televizijskih kanala i internet-stranica koje pripadaju toj mreži, programi su zaustavljeni, pristup web-stranicama blokiran, uredi zatvoreni, a tehnička oprema zaplijenjena. Nakon toga, izraelska policija je pretresla hotelsku sobu u okupiranom Istočnom Jerusalemu koju je Al Jazeera koristila kao privremeni ured i zaplijenila opremu koja se tamo nalazila.
Još ranije, 15. maja 2021. godine, izraelska vlada je bombardovala i u potpunosti uništila trinaestospratnu zgradu u Gazi u kojoj su se nalazili uredi međunarodnih medijskih kuća. Trenutno produženje zakona ponovo stavlja u fokus javnosti izraelski pristup kontroli medija.
Novinari ubijeni u Gazi
Izraelski dosje u vezi s medijima je generalno alarmantan. Tokom godina, brojni novinari su ubijeni u izraelskim napadima. Samo pogled na posljednje dvije godine ilustruje razmjere problema. Od 7. oktobra 2023. godine medijski profesionalci sve više postaju mete izraelskih napada u kontekstu rata u Gazi. Izrael je nastavio s ovim stavom i tokom borbi i nakon djelimičnog primirja koje je stupilo na snagu u oktobru 2025. godine.
Prema službenim podacima, više od 70.000 Palestinaca je ubijeno, a stotine hiljada su ranjene u napadima. Gotovo potpuno uništenje urbane infrastrukture Gaze i katastrofalna humanitarna situacija njenih otprilike dva miliona stanovnika - bez dovoljno hrane, vode i skloništa - pokazuju obim nasilja. Čak i nakon primirja, Izrael nastavlja blokirati isporuke pomoći i opstruirati mjere za poboljšanje životnih uslova. Izvještaji o djeci koja umiru od hladnoće ili gladi gotovo su uobičajeni i sugeriraju nastavak nasilja drugim sredstvima.
Mediji su pri tome bili ciljano napadani. U roku dvije godine zabilježeno je ubistvo 254 novinara, među njima 27 žena – broj koji premašuje ukupan broj novinara ubijenih u ratnim zonama od Drugog svjetskog rata. Pored toga, 433 novinara su ranjena, 48 ih je uhapšeno, a 53 stambene kuće novinara bombardovane. I same medijske kuće bile su mete napada: u Gazi je uništeno dvanaest štampanih medija, 23 digitalne platforme, jedanaest radiostanica, šesnaest televizijskih kanala te ukupno 27 štamparija. Ovi napadi se ne smatraju slučajnim, već dijelom ciljane strategije s ciljem prekida protoka informacija iz Gaze.
Napadi na osoblje TRT-a i AA
Među direktno pogođenim medijima su turska novinska agencija Anadolu Agency (AA) i javni emiter TRT. Oboje su od početka rata izvještavali o događajima u Palestini s velikim rizikom. Dok vodeći međunarodni mediji poput BBC-ja, AP-a, Reutersa i CNN-a često umanjuju ili ignorišu humanitarnu katastrofu, AA i TRT su dosljedno dokumentovali izraelske napade - i za to platili visoku cijenu.
Novinar TRT-a Yahia Barzaq poginuo je u izraelskim napadima, a još jedan reporter TRT-a, Sami Sehada, izgubio je nogu. Slobodni kamerman AA Abu Said Nebhan ubijen je 10. januara 2025. godine – na Dan radnih novinara - kao i slobodni kamerman Muntasir as-Sawwaf u decembru 2023. Osim toga, bombardovana je kuća fotoreportera AA Alija Jadallaha. Njegov otac, dva brata i tri rođaka su ubijeni; njegova majka je preživjela, ali s teškim povredama.
Uprkos ovim gubicima, izvještaji i slike koje su producirali AA i TRT poslužili su kao dokazi u tužbi Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde. Brojni međunarodni mediji također su koristili ovaj materijal za dokumentovanje razmjera zločina - uključujući pobijanje tvrdnje da je Hamas "obezglavio 40 beba" i pojašnjenje napada na bolnice poput Shifa i Al-Ahli. Osim toga, Turska direkcija za komunikacije opovrgnula je više od 250 lažnih izvještaja na nekoliko jezika na svojoj web-stranici "Izraelske laži".
Sloboda medija pod udarom
Produženje takozvanog "zakona o Al Jazeeri" besprijekorno se uklapa u dugogodišnju izraelsku praksu kontrole medija usmjerenu na strateško upravljanje protokom informacija o okupaciji i ratu u Gazi i suzbijanje kritičkog izvještavanja. Zatvaranje medijskih ureda, zabrana međunarodnih emitera i sistematsko nasilje nad novinarima nisu izolirane mjere, već izrazi sveobuhvatne strategije kontrole javne percepcije i suzbijanja nezgodnih narativa.
Veliki broj ubijenih i ranjenih medijskih profesionalaca, kao i ciljano uništavanje medijske infrastrukture, pokazuje da se ne radi samo o cenzuri, već o de facto eliminaciji nezavisnog izvještavanja. Istovremeno, slučajevi TRT-a i Anadolu Agency pokazuju da su posebno meta oni mediji koji dokumentuju humanitarnu situaciju i dovode u pitanje izraelske narative.
Sveukupno, ovo stvara alarmantnu sliku: ograničavanje slobode medija sastavni je dio izraelske ratne i okupacijske politike – s dalekosežnim posljedicama ne samo za novinare na terenu, već i za međunarodnu javnost i njeno pravo na nezavisno informiranje.
