Šta otkrivanje iranskog podzemnog „raketnog grada“ znači za region?
SVIJET
6 minuta čitanja
Šta otkrivanje iranskog podzemnog „raketnog grada“ znači za region?Prema riječima analitičara, snimci podzemnog objekta šalju poruku SAD-u i Izraelu da su iranski vojni kapaciteti i sposobnost odvraćanja balističkim raketama i dalje očuvani.
Iranske rakete izložene su u Muzeju vazdušno-kosmičkih snaga Revolucionarne garde (IRGC) u Teheranu. / Reuters / Reuters (Wire)
 

Iran je 10. novembra objavio snimke velikog podzemnog kompleksa ispunjenog balističkim i krstarećim raketama, mobilnim lanserima i skladišnim prostorima.

Na snimku se vidi načelnik Generalštaba iranskih oružanih snaga Ali Abdollahi i komandant Vazdušno-kosmičkih snaga Revolucionarne garde (IRGC) Majid Mousavi kako džipom obilaze tajnu lokaciju. Prolaze pored redova naoružanja, uključujući rakete srednjeg dometa Fattah-1 i Kheibar Shekan.

Iran objavljuje slične snimke „raketnih gradova“ još od 2015. godine, uključujući i jedan iz marta 2025.

Međutim, prema riječima Orala Toge, istraživača Centra za iranske studije (IRAM) sa sjedištem u Ankari, najnoviji snimak razlikuje se od prethodnih po tri ključna elementa.

Komandanti koji su se pojavili na snimku iz marta – Mohammad Bagheri i Amir Ali Hajizadeh – ubijeni su u junu 2025. godine. Prikazivanje njihovih nasljednika u istom okruženju šalje poruku da „uklanjanje rukovodstva nije narušilo funkcionisanje sistema“, rekao je Toga za TRT World.

Drugo, glasnogovornik Revolucionarne garde Hossein Mohebbi izjavio je da su Vazdušno-kosmičke snage tokom rata premjestile proizvodnju raketa u podzemne objekte i izgradile ono što je nazvao „gradovima za proizvodnju raketa“.

Ako je to tačno, predstavljalo bi zaokret u odnosu na ranije snimke, koji su se uglavnom fokusirali na skladištenje i lansiranje raketa, a ne na njihovu proizvodnju, ističe Toga.

Treće, snimak je objavljen nakon osam mjeseci kontinuiranih američkih i izraelskih napada, koji su počeli 28. februara.

„Cilj je, dakle, pokazati sposobnost opstanka“, kaže Toga.

Mustafa Caner, stručnjak za Iran i docent na Institutu za Bliski istok Univerziteta Sakarya, oprezniji je u tumačenju ovog videosnimka.

„Ovaj novi snimak potvrđuje da se skladišta i lanseri nalaze pod zemljom, ali ne pruža nikakve dokaze da je i proizvodnja premještena u podzemne objekte“, rekao je za TRT World.

Prema njegovim riječima, novi snimak prvenstveno je poruka SAD-u i Izraelu da su iranski vojni kapaciteti i sposobnost odvraćanja balističkim raketama i dalje očuvani.

Oba analitičara saglasna su da je snimak pažljivo pripremljen kako bi ostavio što snažniji utisak.

Ključni detalji, poput lokacije, datuma snimanja, broja tunela i broja raketa spremnih za upotrebu, i dalje su nepoznati.

Trenutno stanje zaliha

Caner kaže da se na osnovu javno dostupnih izvora ne mogu utvrditi precizni podaci o iranskim zalihama. Jedan od razloga za tu neizvjesnost, ističe, jeste činjenica da su se sve procjene iranskih zaliha prije rata pokazale netačnim.

Toga napominje da je Iran od kraja februara ispalio najmanje 2.200 balističkih raketa, kao i više od 4.900 dronova Shahed, bespilotnih letjelica za jednosmjerne napade s ugrađenim bojevim glavama.

Pozivajući se na procjene koje je objavio Bloomberg News, kaže da Iran, prema dostupnim informacijama, i dalje raspolaže s najmanje 1.700 balističkih raketa koje mogu dosegnuti Izrael, dok se proizvodnja nastavlja tempom od približno 50 raketa mjesečno, što je otprilike polovina predratnog nivoa.

Lanseri predstavljaju još jednu nepoznanicu, budući da je, prema procjenama Izraela i SAD-a, uništeno više od 200 od približno 400 lansera, kaže on.

Međutim, Toga dodaje da je Iran, prema istim procjenama, ponovo otvorio ulaze u tunele i preostale lanse­re vratio u upotrebu.

Prema Canerovom mišljenju, ključno pitanje nije koliko Iran trenutno ima raketa i lansera.

„Pitanje je može li Iran održati predratni tempo proizvodnje“, kaže on, ukazujući na čvrsto raketno gorivo kao potencijalno ograničavajući faktor. Iran ga nema dovoljno i zavisi od vanjskih dobavljača.

Ističe da će to ograničenje biti posebno važno ukoliko se borbe intenziviraju i potraju duže vrijeme.

Toga kaže da je Iran izgubio „veliki dio“ svojih predratnih kapaciteta, ali da i dalje ima mogućnost da ih obnovi.

Dodaje da je više od 6.000 projektila i dronova koje je Iran ispalio potrošilo i najmanje 1.000 američkih presretačkih raketa.

„U ovoj jednačini sirovi brojevi manje su važni od utrke između iranske proizvodnje i zaliha presretačkih raketa njegovih protivnika“, kaže on.

Pažljivo tempirano objavljivanje snimka?

Prema riječima analitičara, vrijeme objavljivanja snimka nije slučajno odabrano.

Snimak je objavljen sedmicu nakon izvještaja o napadima na ostrvo Qeshm, u jeku spekulacija da bi nakon izbora za američki Kongres mogli uslijediti novi američki napadi.

Na snimku Abdollahi upozorava da bi svaki novi napad izazvao odgovor „izvan regiona“, što je u skladu s direktivom iranskog vrhovnog vođe Mojtabe Khameneija od 31. oktobra o „geografski neograničenom“ odgovoru i proširenju liste potencijalnih meta.

Toga kaže da snimak ima tri ciljne publike.

Za Washington, video šalje poruku da Iran, čini se, ne ulazi u pregovore iz pozicije slabosti.

Druga ciljna publika nalazi se za pregovaračkim stolom u Dohi, gdje Teheran čeka američki odgovor na svojih sedam uslova.

Treća publika je domaća javnost, kojoj snimci očuvanih postrojenja i novih komandanata podižu moral u trenutku velikog ekonomskog pritiska, kaže on.

Prema Canerovom mišljenju, objavljeni snimak nosi dvostruku poruku: odvraćanje od mogućeg napada američkog predsjednika Donalda Trumpa nakon izbora za Kongres, ali i jačanje pregovaračke pozicije ukoliko Washington odabere pregovore.

Kada je riječ o Izraelu, glavno pitanje je iranski kapacitet istovremenog raketnog djelovanja, odnosno maksimalan broj raketa koje Iran može ispaliti istovremeno ili u okviru jednog koordiniranog napada, kaže Toga.

Procjene pokazuju da oko 1.700 iranskih raketa i dalje može dosegnuti Izrael. „Nije važan ukupan broj, već koliko ih se može lansirati odjednom, a podzemna skladišta štite upravo tu sposobnost“, napominje on.

Za američke snage i zaljevske države, svakodnevno veću prijetnju predstavljaju irski projektili kratkog dometa i dronovi, koji sve američke vojne baze i veliki dio energetske infrastrukture u regionu drže u dometu, dodaje.

Istraga novinske agencije Reuters dokumentovala je najmanje 135 napada Irana i savezničkih grupa na 84 objekta kritične infrastrukture u zaljevskim zemljama od početka rata.

U međuvremenu, upozorenje Abdullahija o odgovorima „izvan regiona“ već je potaknulo izvještaje o premještanju američkih vojnih aviona iz baza u Velikoj Britaniji, napominje Toga.

Prema njegovim riječima, kombinacija ovih faktora povećava cijenu kratke i intenzivne američko-izraelske ofanzive koja ne bi mogla uništiti snage raspoređene po utvrđenim podzemnim tunelima, a koje i dalje proizvode približno 50 raketa mjesečno.

Trumpova odluka da ove sedmice, na zahtjev zaljevskih zemalja, odgodi nove napade, kao i izjava državnog sekretara Marca Rubija da nisu potrebne velike borbene operacije, uklapaju se u tu logiku, kaže on.

Istovremeno, dodaje, kontinuirana obnova iranske infrastrukture skraćuje vremenski okvir za donošenje odluke onima koji smatraju da treba djelovati prije nego što Teheran dodatno ojača svoje kapacitete.

Iranski komandanti sada govore o mogućnosti preventivnog napada, a Izrael tvrdi da se priprema za takav scenarij.

„Podzemna raketna mreža čini planski započet rat skupljim, ali ne smanjuje vjerovatnoću slučajnog izbijanja sukoba“, kaže Toga.

Caner je suzdržaniji kada je riječ o prijetnji iranske ofanzive. Iran je i ranije objavljivao slične snimke, a dosadašnji događaji pokazuju da je Iran bio strana koja je napadana, a ne ona koja je pokretala napade, napominje on.

Ipak, kaže da se u Iranu više nego ikada ranije raspravlja o doktrini preventivnog napada. Međutim, sam snimak nije dokaz da se Iran sprema za ofanzivu, rekao je za TRT World.

„Prava poruka jeste koliko bi skup bio iranski odgovor u slučaju napada i da njegovi odbrambeni i vojni kapaciteti omogućavaju zemlji da se dugo odupire.“