Palestinski učenici kojima je uskraćeno obrazovanje tokom dvogodišnjeg izraelskog genocida u Pojasu Gaze vratili su se u školske klupe u historijskoj školi Al-Kamilia u Gazi nakon sporazuma o prekidu vatre. 

Al-Kamilia, jedina preostala škola koja datira iz doba Ayyubida, s historijom dugom 700 godina, ponovo je otvorila vrata palestinskim učenicima. Zgrada, koja je služila kao škola do 1970-ih prije nego što je izgubila tu funkciju, vraćena je u funkciju zbog uništenja većine škola u izraelskim napadima.

Jedan od najrazornijih aspekata izraelskog genocida bili su sistematski napadi usmjereni na obrazovni sistem. Politika "educida", skovana 2009. godine, intenzivno je primjenjivana u Gazi nakon 8. oktobra 2023. Izrael je lišio obrazovanja jednu generaciju uništavajući škole i univerzitete.

Palestinski učenici kojima je uskraćeno obrazovanje tokom dvogodišnjeg izraelskog genocida u Pojasu Gaze vratili su se u školske klupe u historijskoj školi Al-Kamilia u Gazi nakon sporazuma o prekidu vatre, javlja Anadolu. 

Al-Kamilia, jedina preostala škola koja datira iz doba Ayyubida, s historijom dugom 700 godina, ponovo je otvorila vrata palestinskim učenicima. Zgrada, koja je služila kao škola do 1970-ih prije nego što je izgubila tu funkciju, vraćena je u funkciju zbog uništenja većine škola u izraelskim napadima.

Jedan od najrazornijih aspekata izraelskog genocida bili su sistematski napadi usmjereni na obrazovni sistem. Politika "educida", skovana 2009. godine, intenzivno je primjenjivana u Gazi nakon 8. oktobra 2023. Izrael je lišio obrazovanja jednu generaciju uništavajući škole i univerzitete.

Stupanjem na snagu primirja 10. oktobra, školsko zvono je ponovo zazvonilo, iako s ograničenim resursima, a palestinski učenici su počeli s obrazovanjem.

Škola, smještena u historijskoj kamenoj zgradi sa četiri male učionice, počela je nuditi osnovno i srednjoškolsko obrazovanje prije otprilike dvije sedmice, s jutarnjom i popodnevnom nastavom. Međutim, zbog ograničenog prostora i velike potražnje, samo 300 učenika može pohađati nastavu.

Fayida Abdulkarim al-Issi, direktorica škole, objasnila je da je većina škola u Gazi uništena tokom dvogodišnjeg genocida i da učenici moraju pohađati nastavu.

Issi je objasnila da su radili s vrlo osnovnim i ograničenim resursima, bez osnovnog namještaja i zahtijevajući od djece da sjede na podu. Međutim, zahvaljujući odlučnosti njihovih porodica, uspjeli su otvoriti školu.

Issi je napomenula da škola nudi osnovno obrazovanje od 1. do 4. razreda i srednjoškolsko obrazovanje od 11. do 12. razreda. Objasnila je da su mnogi roditelji došli upisati svoju djecu, ali su uspjeli smjestiti samo 300 učenika, 150 u osnovnu školu i 150 u srednju školu.

Issi je, napominjući da su školu morali izgraditi od nule, pozvala lokalnu zajednicu da "postavi obrazovne šatore unutar škole i obezbijedi kancelarijski materijal i stolice".

Navela je da su učenici zbog dvogodišnje pauze u obrazovanju, zaboravili i neke osnovne stvari. 

"Dijete koje je danas u 4. razredu bilo je u 1. razredu kada je počeo rat i učilo je samo mjesec dana. Većina djece je praktično nepismena. Porodice su dale prioritet obrazovanju svoje djece uprkos svim ovim poteškoćama, ali mnogi nisu bili u stanju da održe sistematsko obrazovanje", pojasnila je, navodeći da s učenicima počinju od početka, od nule. 

"Dakle, njima nedostaje osnovno znanje."

Aisha Lubbad, koja je došla upisati svoju djecu u školu, izjavila je da je školska kvota popunjena i da nije u mogućnosti upisati svoju djecu.

Palestinska majka, navodeći da njena djeca već tri godine nisu imala nastavu uživo, zatražila je da se škole renoviraju i ponovo otvore, te da se, ako je potrebno, nastava odvija u šatorima.

"Zahtijevamo da se poprave putevi, da se škole ponovo otvore i da naša djeca sjednu u školske klupe i vrate se obrazovanju. Ovo je treća godina i zaista smo iscrpljeni. Dosta je ovog neznanja."

Selva Attal, učenica četvrtog razreda škole Kamaliyya, rekla je da su migrirali na jug, gdje je ona pohađala treći razred i sada je upisana u četvrti razred.

Attal je izrazio svoju čežnju za uništenom školom i starim vremenima rekavši: "Nekada smo se igrali u našoj školi, zabavljali, išli na odmor, imali smo igralište. Ali ovdje su samo časovi, ništa drugo."

Škola, smještena u historijskoj kamenoj zgradi sa četiri male učionice, počela je nuditi osnovno i srednjoškolsko obrazovanje prije otprilike dvije sedmice, s jutarnjom i popodnevnom nastavom. Međutim, zbog ograničenog prostora i velike potražnje, samo 300 učenika može pohađati nastavu.

Fayida Abdulkarim al-Issi, direktorica škole, objasnila je da je većina škola u Gazi uništena tokom dvogodišnjeg genocida i da učenici moraju pohađati nastavu.

Issi je objasnila da su radili s vrlo osnovnim i ograničenim resursima, bez osnovnog namještaja i zahtijevajući od djece da sjede na podu. Međutim, zahvaljujući odlučnosti njihovih porodica, uspjeli su otvoriti školu.

Issi je napomenula da škola nudi osnovno obrazovanje od 1. do 4. razreda i srednjoškolsko obrazovanje od 11. do 12. razreda. Objasnila je da su mnogi roditelji došli upisati svoju djecu, ali su uspjeli smjestiti samo 300 učenika, 150 u osnovnu školu i 150 u srednju školu.

Issi je, napominjući da su školu morali izgraditi od nule, pozvala lokalnu zajednicu da "postavi obrazovne šatore unutar škole i obezbijedi kancelarijski materijal i stolice".

Navela je da su učenici zbog dvogodišnje pauze u obrazovanju, zaboravili i neke osnovne stvari. 

"Dijete koje je danas u 4. razredu bilo je u 1. razredu kada je počeo rat i učilo je samo mjesec dana. Većina djece je praktično nepismena. Porodice su dale prioritet obrazovanju svoje djece uprkos svim ovim poteškoćama, ali mnogi nisu bili u stanju da održe sistematsko obrazovanje", pojasnila je, navodeći da s učenicima počinju od početka, od nule. 

"Dakle, njima nedostaje osnovno znanje."

Aisha Lubbad, koja je došla upisati svoju djecu u školu, izjavila je da je školska kvota popunjena i da nije u mogućnosti upisati svoju djecu.

Palestinska majka, navodeći da njena djeca već tri godine nisu imala nastavu uživo, zatražila je da se škole renoviraju i ponovo otvore, te da se, ako je potrebno, nastava odvija u šatorima.

"Zahtijevamo da se poprave putevi, da se škole ponovo otvore i da naša djeca sjednu u školske klupe i vrate se obrazovanju. Ovo je treća godina i zaista smo iscrpljeni. Dosta je ovog neznanja."

Selva Attal, učenica četvrtog razreda škole Kamaliyya, rekla je da su migrirali na jug, gdje je ona pohađala treći razred i sada je upisana u četvrti razred.

Attal je izrazio svoju čežnju za uništenom školom i starim vremenima rekavši: "Nekada smo se igrali u našoj školi, zabavljali, išli na odmor, imali smo igralište. Ali ovdje su samo časovi, ništa drugo."