| BHSC
Mišljenje
SVIJET
9 minuta čitanja
COP31 obećava provedbu, a finansije će odlučiti hoće li obećanje biti ispunjeno
Kako klimatski pregovori u Antaliji ubrzavaju, sve veće zakonske obaveze, dokazi o utjecaju na javno zdravlje i napredak u oblasti čiste energije dodatno jačaju argumente u prilog djelovanju.
COP31 obećava provedbu, a finansije će odlučiti hoće li obećanje biti ispunjeno
Samit COP31 u Antaliji u znaku je poziva na provedbu klimatskih obaveza i konkretne korake u borbi protiv klimatskih promjena. / Anadolu Agency (Wire)

COP31, 31. konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, okupila je u Antaliji 68.500 registrovanih učesnika na samitu čiji su domaćini u središte stavili jednu ideju: provedbu.

Nakon tri decenije tokom kojih su se konferencije UN-a o klimatskim promjenama ocjenjivale na osnovu ciljeva koje su postavljale, ovogodišnji skup stavlja naglasak na pitanje mogu li se postojeće obaveze podržati finansiranjem, propisima i infrastrukturom.

Prvi dan konferencije naglasio je hitnost djelovanja.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) izvijestila je da je prosječna globalna temperatura u periodu od januara do septembra 2026. godine bila oko 1,47 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa, dok je nivo svjetskih mora dostigao rekordnu visinu.

Devet mjeseci tokom kojih je prosječna temperatura bila blizu 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa ne znači da je prekoračen prag utvrđen Pariskim sporazumom, budući da se ta granica odnosi na dugoročni prosjek. Ipak, to pokazuje koliko je prostora za djelovanje preostalo.

Ono po čemu se Antalija izdvaja jeste način na koji se iznose argumenti za djelovanje: kroz zakonske obaveze, ekonomsku dimenziju javnog zdravlja i efikasno korištenje resursa. Svaki od ovih argumenata neposredno se odnosi na resore koji upravljaju budžetima i donose zakone, a svi upućuju na isti prioritet: usklađivanje finansiranja i dogovorenih sporazuma s dostupnim dokazima.

Finansiranje dijeli pregovarače

Finansiranje i energetska tranzicija u središtu su pregovora od samog početka konferencije.

Prilikom usvajanja dnevnog reda, predsjedništvo COP31 predložilo je da se o cilju utrostručenja finansiranja prilagođavanja klimatskim promjenama i trgovinskim pitanjima povezanim s klimom razgovara u okviru postojećih radnih cjelina, umjesto da se oni uvrste kao zasebne tačke dnevnog reda.

Evropska unija podržala je takav pristup, dok su Afrička grupa i Grupa zemalja u razvoju sličnih stavova pozvale na veći fokus na finansiranje prilagođavanja klimatskim promjenama.

Andre Correa do Lago, predsjednik COP30 održanog u Belemu, istakao je plan svog predsjedništva za tranziciju s fosilnih goriva, dok se Arapska grupa usprotivila spominjanju takvih planova u odluci COP-a.

Prevazilaženje ovih razlika ostaje jedan od ključnih diplomatskih izazova samita.

Pravna dimenzija dodatno daje na značaju pregovorima.

U julu 2025. godine, Međunarodni sud pravde (ICJ) jednoglasno je iznio savjetodavno mišljenje da se obaveza država, prema običajnom međunarodnom pravu, da spriječe značajnu štetu po okoliš odnosi i na klimatski sistem te zahtijeva strogu dužnu pažnju. Sud je naveo da kršenje te obaveze može predstavljati međunarodno protivpravno djelo.

Također je istakao da uzastopni nacionalni klimatski planovi moraju pokazivati napredak.

Predsjednik Palaua Surangel Whipps Jr. pozvao se na mišljenje Suda tokom dijela samita posvećenog obraćanjima lidera u srijedu, kojem su, između ostalih, prisustvovali predsjednik Turkiye Recep Tayyip Erdogan, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres, brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva i australski premijer Anthony Albanese.

Tokom pregovora, male ostrvske države, Afrička grupa i jedan latinoamerički blok zalagali su se za donošenje formalnih smjernica za fond za gubitke i štetu, dok su Evropska unija, Velika Britanija i Kanada smatrale da je za takve smjernice još prerano.

Ostaje važno pitanje u kojoj će mjeri obrazloženje Suda utjecati na konačne sporazume.

Ekonomski argumenti za klimatsko djelovanje

Ekonomski aspekti zdravlja pružaju ministarstvima finansija uvjerljive argumente za djelovanje.

Analiza Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), objavljena nekoliko dana prije samita, procjenjuje da bi šest mjera usmjerenih na rješavanje klimatske krize i zaštitu javnog zdravlja moglo spriječiti 1,6 miliona smrtnih slučajeva godišnje.

Jedna mjera posebno se izdvaja: efikasno određivanje cijena fosilnih goriva moglo bi spriječiti približno 1,2 miliona smrtnih slučajeva i donijeti oko tri biliona dolara od ukupno procijenjenih 3,9 biliona dolara godišnje ekonomske koristi.

Određivanje cijena fosilnih goriva činilo bi i gotovo cjelokupan dio od 16,7 milijardi tona emisija ugljendioksida koje bi se primjenom ovog paketa mjera mogle izbjeći svake godine, što odgovara gotovo 30 posto globalnih emisija stakleničkih plinova.

Preostalih pet mjera – upozorenja o zdravstvenim rizicima od vrućina, čistija energija u domaćinstvima, pranje ruku, sigurna pitka voda i sanitarni uslovi – koštale bi približno 35 milijardi dolara godišnje, a procjenjuje se da bi na svaki uloženi dolar donijele 24 dolara koristi.

Samit u Antaliji pružio je priliku da se ovi dokazi pretoče u konkretne aktivnosti.

Turkiye i WHO pokrenuli su Antalijsku inicijativu za otpornost zdravstvenih sistema, dobrovoljnu platformu putem koje zemlje mogu razmjenjivati praktična iskustva i finansijski procijenjene pristupe zaštiti zdravstvenih sistema od klimatskih šokova.

Brazil je, u međuvremenu, pokrenuo okvir za finansiranje Zdravstvenog akcionog plana iz Beléma, koji je potpisalo 40 zemalja.

Dvije inicijative mogle bi se međusobno dopunjavati – jedna bi omogućila razmjenu znanja, a druga mobilizaciju finansijskih sredstava.

Potrebne su obje.

Do septembra 2025. godine samo 56 od 194 države članice WHO-a prijavilo je da radi na planu prilagođavanja zdravstvenog sistema klimatskim promjenama.

Među zemljama u razvoju koje imaju nacionalne planove prilagođavanja klimatskim promjenama, njih 48 procijenilo je da njihove ukupne godišnje potrebe za prilagođavanje zdravstvenog sistema iznose 3,3 milijarde dolara.

Međunarodna finansijska sredstva namijenjena prilagođavanju zdravstvenih sistema u tim zemljama iznosila su 1,1 milijardu dolara u 2024. godini, što je približno trećina procijenjenih godišnjih potreba.

Smanjenje otpada i emisija

Otpad predstavlja još jednu mjerljivu priliku za klimatsko djelovanje.

Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), 1,05 milijardi tona hrane bačeno je 2022. godine, što je činilo 19 posto ukupne količine hrane dostupne potrošačima.

Domaćinstva su bila odgovorna za 631 milion tona bačene hrane, ugostiteljski sektor za 290 miliona tona, a trgovci na malo za 131 milion tona.

Količina bačene hrane po stanovniku u domaćinstvima razlikuje se za svega oko sedam kilograma godišnje između zemalja s visokim i zemalja s nižim srednjim prihodima, što pokazuje da ovaj problem nije ograničen samo na bogatije države.

Riječ je o zajedničkom globalnom izazovu koji obuhvata skladištenje hrane, hladne lance snabdijevanja i potrošačke navike.

Gubici i bacanje hrane zajedno su odgovorni za procijenjenih osam do deset posto globalnih emisija stakleničkih plinova, što je gotovo pet puta više od udjela aviosaobraćaja.

Smanjenje bacanja hrane donosi i značajne ekonomske i ekološke koristi. Bolje skladištenje, efikasniji lanci snabdijevanja i unaprijeđeno upravljanje otpadom mogu pomoći u očuvanju resursa, smanjenju troškova i jačanju sigurnosti snabdijevanja hranom.

Turkiye je smanjenje otpada stavila u središte samita.

U četvrtak su prva dama Turkiye Emine Erdogan i supruge lidera koji su doputovali na samit svečano otvorile Muzej nultog otpada u prostoru održavanja konferencije.

U blizini je razvijeno naselje Solak, koje funkcioniše po principu nultog otpada.

Međunarodna iskustva nude korisne pouke o tome kako proširiti ovakve napore.

Japan je smanjio bacanje hrane za 31 posto, uz podršku obaveze prema kojoj preduzeća koja godišnje proizvedu više od 100 tona prehrambenog otpada moraju prijavljivati količinu otpada. Velika Britanija ostvarila je smanjenje od 18 posto.

Dosljedno mjerenje i izvještavanje predstavljaju praktičan način da se lokalne inicijative pretvore u rezultate na nacionalnom nivou.

Poljoprivreda i energetika pokazuju šta je moguće

Poljoprivreda pokazuje šta postojeći alati mogu postići uz odgovarajuće finansiranje.

CGIAR, globalno partnerstvo za poljoprivredna istraživanja, navodi da je njegov alat AgWise, koji omogućava prilagođavanje preporuka za upotrebu gnojiva lokalnim podacima o tlu, vremenskim uslovima i usjevima, povećao prinose i zaradu među uzgajivačima riže u Ruandi za približno 60 posto.

Međunarodni fond Ujedinjenih nacija za poljoprivredni razvoj i Ministarstvo poljoprivrede Turkiye pokrenuli su izvještaj pod nazivom „Nepravedno finansirana polovina“ (The Unfunded Half), koji analizira nedostatak klimatskog finansiranja s kojim se suočavaju žene u ruralnim zajednicama.

Nakon toga, Grupa najmanje razvijenih zemalja predložila je uspostavljanje platforme koja bi povezivala prioritete zemalja u oblasti prilagođavanja klimatskim promjenama s finansijerima i partnerima za provedbu.

Norveška, Evropska unija, Velika Britanija i Japan doveli su u pitanje način na koji bi predložena platforma dopunjavala rad postojećih institucija.

U energetskom sektoru provedba već poprima konkretne oblike.

Tokom dijela samita posvećenog obraćanjima lidera, grupa zemalja podržala je inicijativu predsjedništva COP31 pod nazivom „35x35“, prvi put predstavljenu u junu, čiji je cilj povećati udio električne energije u ukupnoj finalnoj potrošnji energije u svijetu s nešto više od jedne petine na 35 posto do 2035. godine.

Primjena tehnologija čiste energije ubrzano se širi.

Instalirani kapaciteti za skladištenje energije u baterijama 2025. godine bili su 11 puta veći nego 2021. godine, dok Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da će električna vozila činiti 28 posto globalne prodaje novih automobila u 2026. godini, u poređenju s manje od jedan posto u 2015. godini.

Investicije također prate političke odluke.

Azijska banka za infrastrukturne investicije odobrila je Turkiye 1,6 milijardi dolara za finansiranje klimatskih politika, čime će podržati reforme u oblasti obnovljivih izvora energije, finansijske regulative i tržišta ugljika.

Može li COP31 osigurati finansiranje?

U drugoj sedmici samita najveći napredak mogao bi biti ostvaren upravo u oblasti finansiranja.

Grupa 77 i Kina, najveći pregovarački blok koji predstavlja zemlje u razvoju, pozvali su pregovarače da se pozabave ciljem utrostručenja finansiranja prilagođavanja klimatskim promjenama i naglasili ugovorne obaveze razvijenih zemalja da osiguraju potrebna sredstva.

Evropska unija, Velika Britanija i Norveška ponovo su potvrdile podršku tom cilju, ali su predložile da se o njemu razgovara u okviru postojećeg programa rada na finansiranju.

Referentna tačka i dalje je sporazum postignut na COP29 u Bakuu: cilj da se zemljama u razvoju do 2035. godine osigura najmanje 300 milijardi dolara godišnje, uz širi poziv na mobilizaciju 1,3 biliona dolara.

Pregovarači razmatraju i načine finansiranja infrastrukture potrebne za trgovinu emisijama ugljika u okviru člana 6. Pariskog sporazuma.

Afrička grupa zagovara osnovno finansiranje, dok Evropska unija preferira sistem koji bi se finansirao putem naknada korisnika.

Obraćanja lidera odražavala su širok spektar nacionalnih prioriteta.

Ostrvske države pozvale su na brzo smanjenje emisija, zemlje u razvoju insistirale su na finansiranju, dok su evropski lideri naglasili elektrifikaciju, koja je također jedan od prioriteta predsjedništva Turkiye na COP31.

Prema procjenama organizacije Climate Action Tracker, trenutne politike vode svijet ka porastu globalne temperature od 2,7 stepeni Celzijusa do 2100. godine. Ukoliko bi zemlje ispunile sve svoje ciljeve za 2030. i 2035. godinu, predviđeni porast temperature smanjio bi se na 2,6 stepeni Celzijusa.

Mala razlika između ovih projekcija pokazuje zašto je važno da vlade ispune postojeće obaveze i postave ambicioznije ciljeve.

Međunarodni sud pravde pojasnio je pravne obaveze država, WHO je procijenio zdravstvene koristi klimatskog djelovanja, a UNEP je utvrdio razmjere bacanja hrane. U poljoprivredi i energetici već postoje provjereni alati i tehnologije koji daju konkretne rezultate.

Na COP31 pregovarači mogu djelovati na osnovu ovih dokaza postizanjem sporazuma o finansiranju prilagođavanja klimatskim promjenama, donošenjem smjernica za fond za gubitke i štetu te poduzimanjem konkretnih koraka za unapređenje energetske tranzicije.

Ukoliko pregovarači ostvare ove prioritete, Antalija bi mogla označiti prekretnicu u pretvaranju klimatskih obaveza u konkretna djela.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.