Uprkos kontinuiranim izraelskim zračnim napadima na Gazu, novo dogovoreno primirje počinje da poprima oblik u razorenom palestinskom Pojasu, dok konvoji humanitarne pomoći prelaze granicu Rafah u skladu s uslovima sporazuma koji su mnogi nekada smatrali nemogućim.

U središtu tog, naizgled nevjerovatnog uspjeha, nalazi se Turkiye, čija je uloga posrednika i garanta promijenila tok pregovora koji su se činili neizvjesnim.

Kada je američki predsjednik Donald Trump 29. septembra predstavio svoj „mirovni plan za Gazu“ s 20 tačaka, reakcije su bile oprezne.

Plan je obećavao okončanje neprijateljstava, razmjenu zarobljenika i nesmetanu humanitarnu pomoć, ali je ostavio očigledne praznine.

Nisu bili navedeni jasni mehanizmi sprovođenja, vremenski okvir povlačenja niti vjerodostojni garanti koji bi osigurali poštivanje sporazuma.

Za Hamas, koji se još uvijek oporavlja od dvogodišnjeg izraelskog genocida, prijedlog nije nudio nikakvu zaštitu niti odgovornost.

Kritičari su dovodili u pitanje da li je plan više politički teatar nego stvarna politika. Mnogi su ukazivali na Trumpovu jednostranu objavu i izostanak konsultacija s ključnim posrednicima poput Egipta i Katara.

Hamas je, sa svoje strane, poručio da neće razmatrati razoružanje niti oslobađanje zarobljenika bez „obavezujućih garancija“ – crvenu liniju koju će Turkiye kasnije usvojiti i pomoći da se sprovede u praksi.

Kako je Turkiye promijenila tok događaja

Turkiye je pozvana da se pridruži pregovorima u Sharm el-Sheikhu, što je odražavalo kredibilitet Ankare kod Hamasa i lični odnos povjerenja između Trumpa i turskog predsjednika Erdogana.

Na čelu turske delegacije bio je direktor Nacionalne obavještajne organizacije (MIT) Ibrahim Kalin, koji je predstavljao političku diplomatiju Ankare i koordinirao operativno djelovanje.

On je pomogao da se artikuliše turska vizija vjerodostojnog primirja, istovremeno usklađujući komunikaciju između Hamasa, SAD-a, Egipta i Katara.

No, svemu tome prethodila je prelomna i izuzetno uspješna posjeta predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Sjedinjenim Američkim Državama, tokom koje je razgovarao s predsjednikom Trumpom o pitanjima od vitalnog značaja, uključujući i palestinsko pitanje.

U četvrtak je Trump priznao ulogu Erdogana u osiguravanju postizanja sporazuma.

Posmatrači pregovora u Sharm el-Sheikhu istakli su da je učešće Turkiye doprinijelo dodatnoj strukturi i vjerodostojnosti razgovorima koji su ranije zapeli.

Pregovori su uključivali rasprave o sistemu četvorostrukih garanata – u kojem bi učestvovale Turkiye, Egipat, Katar i Sjedinjene Američke Države – s ciljem da se osigura poštivanje sporazuma, nadgledaju kršenja primirja i upravlja razmjenom zarobljenika.

Iako su se konkretne odgovornosti još definirale, mehanizmi su naglasili zajednički napor da se očuva prekid vatre.

Ovaj okvir direktno je odgovorio na ključni zahtjev Hamasa: prisustvo pouzdanih garanata koji bi spriječili jednostrane izraelske poteze.

Također je pružio Washingtonu politički održiv mehanizam za umirivanje zaraćenih strana. Učešće Ankare, koje je u Tel Avivu u početku dočekano s oprezom, na kraju je ocijenjeno ključnim za pridobijanje saglasnosti Hamasa.

Kao rezultat toga, ono što je započelo kao nejasan američki prijedlog razvilo se u strukturiran, nadgledan i fazno sprovođen plan. Već nekoliko dana nakon što se Turkiye pridružila pregovorima, dvije strane su se usaglasile oko nacrta primirja koje su podržali svi glavni posrednici.

Zašto je ovo primirje drugačije

Ovaj sporazum se razlikuje od dva prethodna pokušaja uspostave primirja – jednog krajem 2023. i drugog početkom 2025. godine – koji su propali zbog nastavka izraelskih zračnih napada i slabih ili nepostojećih mehanizama za sprovođenje.

Ovoga puta, mehanizam s više garanata – s jasno definisanim ulogama, praćenjem u realnom vremenu i komisijom za nadzor – stvorio je strukturu sprovođenja kakva ranije nije postojala.

Prema novim uslovima, razmjena zarobljenika i pristup humanitarnoj pomoći odvijaju se po fazama. Oružje se kategorizira na „odbrambene“ i „ofanzivne“ zalihe, pri čemu se one odbrambene postepeno prenose na novu palestinsku tehničku vlast.

Politički biro Hamasa prihvatio je prijedlog.

Sporazum je finaliziran prošle sedmice u Sharm el-Sheikhu. U roku od nekoliko sati, kamioni s humanitarnom pomoći počeli su ulaziti u Gazu kroz Rafah, što je označilo početni test primirja.

Saudijska Arabija i Jordan, iako nisu bili glavni posrednici, pridružili su se razgovorima kako bi pružili regionalni legitimitet i političku podršku za obnovu sigurnosti i stabilnosti u Gazi.

Za Turkiye, ovo primirje predstavlja više od diplomatske pobjede; ono je strateška potvrda njenog dugogodišnjeg vanjskopolitičkog načela: da održiv mir na Bliskom istoku zavisi od rješenja zasnovanog na dvije države – s legitimnim palestinskim upravljanjem, humanitarnom pravednošću i vjerodostojnim sigurnosnim garancijama.

Predsjednik Erdogan već je obećao učešće Turkiye u međunarodnoj radnoj grupi koja će nadgledati sprovođenje sporazuma na terenu i tragati za nestalim izraelskim zarobljenicima.

„Ako Bog da“, rekao je, „Turkiye će se pridružiti misiji koja će osigurati da ovaj sporazum opstane“.

Ovim primirjem već je redefinirana diplomatska uloga Turkiye u regionu. Njena sposobnost da konstruktivno sarađuje i sa zapadnim i sa bliskoistočnim partnerima dodatno je učvrstila njen ugled kao vjerodostojnog posrednika – pragmatičnog, pouzdanog i sposobnog da složene političke ciljeve pretvori u izvodive aranžmane.

Ako se sadašnje primirje održi, ono će poslužiti kao dokaz da vjerodostojan mir zahtijeva i političku volju i praktične garancije. Turkiye je pružila oboje.

Za Gazu to sada znači krhku, ali stvarnu priliku za oporavak – pod uslovom da izraelski napadi prestanu i da sve strane poštuju prekid vatre.

Za Turkiye, ovo označava potvrdu vanjske politike koja spaja moralno uvjerenje sa strateškom sposobnošću i vraća rješenje o dvije države u središte bliskoistočnog mira.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.