Borba protiv svih oblika rasizma podrazumijeva jednako i pravedno postupanje prema svakom čovjeku, a ne davanje posebnog tretmana jednoj zajednici u odnosu na drugu. Javne politike moraju se temeljiti na pravednosti za sve.
Godine 2018. Međustranačka parlamentarna grupa (APPG) za britanske muslimane – forum poslanika i članova Doma lordova koji savjetuje Parlament o pitanjima koja se tiču muslimana u Velikoj Britaniji – sprovela je široke konsultacije i izradila radnu definiciju islamofobije.
Ta definicija prepoznala je islamofobiju kao oblik rasizma koji se izražava kroz tretiranje muslimana kao homogene grupe s određenim negativnim osobinama i asocijacijama.
U suštini, islamofobija znači osuđivanje, dehumanizaciju ili diskriminaciju muslimana na osnovu njihovog izgleda, odijevanja ili vjerskog identiteta.
Muslimanke se često suočavaju s prijetnjama i verbalnim zlostavljanjem na javnim mjestima – uključujući javni prevoz, ulice i prodavnice. Uobičajeni fizički napadi uključuju pljuvanje, guranje, udaranje i nasilno skidanje odjeće, poput hidžaba.
Uložena je značajna energija u stvaranje zabune oko ovog pitanja. Vlada je osnovala radnu grupu kojom je predsjedavao Dominic Grieve KC, pokušavajući poistovjetiti islamofobiju s blasfemijskim zakonima ili ograničenjima slobode govora.
Ali, budimo jasni – islamofobija nema nikakve veze s teologijom. Riječ je o usmjeravanju mržnje i predrasuda prema pojedincima ili grupama zbog njihove stvarne ili pretpostavljene muslimanske pripadnosti.
Neki se pitaju zašto je uopće potrebna definicija. Bez jasne definicije, nemoguće je nešto efikasno prepoznati, pratiti ili suzbiti.
Nestatutorne definicije takođe su praktični alati koji pomažu u borbi protiv rasizma izvan pravnog sistema – kroz proaktivno obrazovanje u školama, praćenje jednakosti i radne politike koje sprečavaju nepoštenu diskriminaciju, mržnju i predrasude.
Od kada je radna definicija APPG-a usvojena, podržalo ju je više od 800 akademika, društvenih organizacija, parlamentaraca i lokalnih vlasti. Sve glavne političke partije prihvatile su je – osim tada vladajuće Konzervativne stranke, koja je odbacila definiciju APPG-a i kasnije otpustila savjetnika kojeg je sama imenovala da predloži alternativu.
Zbog toga je posebno razočaravajuće što je Laburistička stranka, nakon pobjede na opštim izborima 2024. godine, odustala od vlastitog ranijeg obećanja da će usvojiti definiciju APPG-a.
U martu ove godine, ministri Laburističke stranke imenovali su Nezavisnu radnu grupu – ponovo pod predsjedavanjem Dominica Grievea KC i četiri nezavisna muslimanska stručnjaka – da preporuči novu definiciju islamofobije za razmatranje i odluku ministara. Grupa je svoje preporuke dostavila početkom oktobra, ali u trenutku pisanja ovog teksta, Vlada još uvijek nije objavila ni izvještaj ni vlastiti odgovor.
U međuvremenu su, prema navodima, neovlašteni službenici u Ministarstvu za stanovanje, zajednice i lokalnu upravu procurili dijelove preporuka neprijateljski nastrojenim desničarskim medijima – potpirujući val pogrešnih, zlonamjernih i često manipulativnih medijskih spekulacija u proteklim sedmicama.
Britanskim muslimanima dvostruki standardi u javnom životu i medijima nisu nepoznanica, ali posljednjih sedmica svjedoče neviđenom nivou negiranja i iskrivljavanja stvarnosti.
Islamofobija je u protekloj godini dostigla rekordne razmjere. Muslimani su fizički napadani, džamije su bile mete terorističkih incidenata – a takvi događaji rijetko dospiju na naslovne strane. Nasilje usmjereno prema muslimanima postalo je normalizirano, čak i u mejnstrim medijima.
Statistika Ministarstva unutrašnjih poslova za godinu koja je završila u martu 2025. pokazuje da muslimani čine 45 posto svih zločina iz mržnje motivisanih religijom, dok Jevreji čine 29 posto.
Ova jasna stvarnost sama po sebi pokazuje koliko je hitno potrebno da vlada i šira britanska javnost usvoje jasnu i eksplicitnu definiciju islamofobije.
U suprotnosti s tim stoji brzina kojom je Vlada 2016. godine usvojila radnu definiciju antisemitizma koju je predložila Međunarodna alijansa za sjećanje na Holokaust (IHRA), a koja je kasnije kritikovana zbog poistovjećivanja kritike Izraela s antisemitizmom.
Prema podacima biblioteke Donjeg doma britanskog parlamenta, tadašnji ministar za zajednice Sajid Javid nazvao je radnu definiciju IHRA-e važnom za razumijevanje načina na koji se antisemitizam manifestira u 21. stoljeću, „jer daje primjere ponašanja koja bi, zavisno od okolnosti, mogla predstavljati antisemitizam“. Postoje i druge definicije antisemitizma, poput Jerusalemske deklaracije o antisemitizmu iz 2020. godine.
Ako je Velika Britanija mogla usvojiti IHRA definiciju antisemitizma u roku od nekoliko mjeseci, zašto pitanje definisanja islamofobije i dalje ostaje neriješeno nakon gotovo decenije?
Korisno je napraviti misaoni eksperiment – zamisliti da se sljedeće izjave odnose na bilo koju drugu vjersku zajednicu.
Sljedeći naslovi i izjave o muslimanima nedavno su se pojavili u britanskim nacionalnim medijima i političkom diskursu:
„Islam je već dugo problem u V. Britaniji. Vrijeme je da se s tim suočimo“
„Politički islam postaje sve veći problem u ovoj zemlji“
„Vladin plan za definiciju takozvane ‘islamofobije’ pogoršaće, a ne poboljšati podjele u našem društvu“
„Definisanje islamofobije je zaista glupa stvar“
„Zvanična definicija islamofobije nije potrebna jer već postoje zakonske zaštite za muslimane“
„Ako Vlada odluči da usvoji definiciju islamofobije, preporučujemo da to bude predmet javnih konsultacija kako bi se razmotrili svi potencijalni rizici i koristi“
„Definicija islamofobije ‘mogla bi potkopati antiterorističke zakone’“
„Laburisti ‘odustali od definicije islamofobije’ zbog zabrinutosti za slobodu govora“
„Pogubnost optužbi za ‘islamofobiju’“
„Neki zagovornici zvanične definicije islamofobije ‘žele je iskoristiti da oslabe britanske antiterorističke zakone i spoljnu politiku’“
Zamislite na trenutak da su ove izjave preformulisane tako da se riječ islam zamijeni s judaizam ili sikhizam. Ipak, kada su usmjerene prema muslimanima, takve izjave se tretiraju kao legitimna rasprava, a ne kao očiti dvostruki standard.
Vlada sada mora djelovati transparentno i u potpunosti objaviti preporuke Nezavisne radne grupe. U buci političkih poena i medijskih narativa gubi se suština – sigurnost zajednice i jednakost građana.
Sve dok se islamofobija ne prepozna i ne definiše s istom ozbiljnošću kao i drugi oblici rasizma, Velika Britanija će nastaviti propovijedati jednakost, a istovremeno praktikovati dvostruke standarde.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
