Škola u Novoj Kasabi jedanaest godina simbol je borbe za pravo na obrazovanje djece bošnjačke nacionalnosti. Nastala je iz potrebe da djeca u Podrinju, na području bh. entiteta Republika Srpska, uče maternji jezik i nacionalnu grupu predmeta.
Ove godine školu pohađa 88 učenika, među kojima je i šest prvačića, pet dječaka i jedna djevojčica.
Šestero prvačića
U malu učionicu 1. septembra sjelo je šestero prvačića, Daut, Emir, Harun, Ajna, Elmin i Derviš. Bez velike svečanosti, bez posjeta i reflektora javnosti, njihovi školski stolovi dočekali su ih jednostavno i dostojanstveno.
"Škola postoji već 11 godina. Radi se u improvizovanim učionicama i uslovima, ali imamo dobre rezultate", kazala je Nihada Čolić, predsjednica Upravnog odbora Udruženja učitelja Kantona Sarajevo,
Bošnjačka djeca s područja Konjević Polja i mjesta koja gravitiraju u blizini nastavu pohađaju u Edukativnom centru u Novoj Kasabi. Uprkos zahtjevu roditelja, ovoj djeci, po nastavnom planu i programu bh. entiteta Republika Srpska, nije omogućeno da izučavaju bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta.
Iako je Ustavni sud BiH u junu 2021. donio odluku kojom je utvrđena diskriminacija u obrazovanju djece povratnika Bošnjaka, u do danas ništa nije poduzeto na njenoj provedbi.
Prostor za nastavu u Novoj Kasabi ustupio je lokalni medžlis Islamske zajednice. Nastavu realizuje 16 nastavnika, najviše iz Sarajeva, ali i nekoliko iz Tuzle. Vlada Kantona Sarajevo od 2018. finansira njihov rad.
Znanje i ponos
Učionice su opremljene osnovnim namještajem i nastavnim pomagalima. Uprkos skromnim uslovima, nastava se odvija redovno.
Dok su mnoge škole u Bosni i Hercegovini bile obasjane kamerama, cvijećem i darovima povodom početka nove školske godine, u Novoj Kasabi je to bilo nešto skromnije.
No, ono što imaju ova djeca vrijedi daleko više, učitelje koji ih grle znanjem, roditelje koji u njih polažu vjeru i dječija srca koja kucaju ponosno.
Šest bisera iz Konjević Polja šalju poruku, žele sreću i mir svoj djeci svijeta.
Iako je broj upisanih prvačića manji nego prošle godine, Čolić naglašava da su ova djeca "na braniku naše zemlje".
"Oni nas uče kako se brani zemlja. Tamo nema maloljetničke delikvencije, nema nereda, tamo se uči, radi i postaje častan građanin", poručila je.
Da škola u Novoj Kasabi ima posebnu snagu, potvrđuje i koordinatorica Edukativnog centra Nedžada Džanković, koja predaje bosanski jezik.
"Djeca imaju svoje želje, ambicije, žele bolju budućnost za sebe i svoje porodice. Nastava se izvodi u kombinovanim odjeljenjima, jer nema dovoljnog broja učenika. Tako zajedno uče prvačići i četvrti razred, drugi i treći", pojašnjava Džanković.
Djeca iz okolnih mjesta putuju do škole organizovanim prevozom. Nekima roditelji pomažu da stignu do autobusnih stanica, jer su udaljeni i po desetak kilometara od škole. Ipak, mališani se brzo navikavaju.
"Dobri su i samostalni. Prvačići se snalaze, iako uče zajedno sa starijim učenicima", kaže Džanković navodeći da je prošle bilo desetero prvačića.
"Smanjuje se broj prvačića", poručila je.
Ova djeca u budućnosti žele da budu doktori, a opredjeljuju se i za medresu, IT sektor...
"Djeca zaista žele da uče, da rade, žele da sebi stvore bolju budućnost. U svojim sredinama nemaju velike mogućnosti kao što je to slučaj u velikim gradovima, kao što je plivanje, da idu na treninge, a onda svoju pažnju usmjeravaju na učenje i školske obaveze", dodala je Džanković.
Žele salu za tjelesni odgoj
Da su skromni uslovi zapravo izvor zajedništva i motivacije, svjedoči i Lejla Hasanović (13), učenica osmog razreda iz Cerske. Odlična je učenica, voli sevdalinke i nada se da će jednog dana postati doktorica.
"Ovdje smo kao jedna velika porodica. Lijepo bi bilo da imamo salu za fizičko. Sada vježbamo na livadi, a kad pada kiša, u učionici", priča Lejla.
Kod kuće ima psa i mačku.
"Volim da se igram sa njima. U blizini imam i prijateljice. Hobi mi je pjevanje. Najviše pjevam sevdalinke", dodala je.
Navodi da bi bilo lijepo kada bi češće posjećivali škole u Sarajevu i Tuzli i družili se sa vršnjacima.
Njena starija sestra je prošla isti put. Nakon škole u Novoj Kasabi završila je medicinsku školu u Srebrenici, a danas studira na Medicinskom fakultetu u Tuzli.
Poruka i učenika i nastavnika iz Nove Kasabe je jasna, uslovi nisu prepreka kada postoji volja, podrška i vjera u znanje.
"Djeca tamo imaju svoj svijet koji je krasan, puno ljepši od vreve u gradovima", zaključuje Nihada Čolić.
