Nova studija koju je vodio Univerzitet u Kopenhagenu otkrila je iznenađujuću prednost topljenja arktičkog morskog leda.
Proces topljenja mogao bi ojačati lanac ishrane Arktičkog okeana povećanjem nivoa azota - hranjive tvari vitalne za morski život, objavio je "Eurasian Review".
Prvi put, međunarodni tim istraživača otkrio je da se proces poznat kao fiksacija azota, hemijska reakcija u kojoj određene bakterije pretvaraju azotni gas u amonijum, odvija ispod arktičkog morskog leda, pa čak i u centralnim dijelovima okeana.
Amonij je oblik azota koji podržava rast algi, koje čine temelj morskog ekosistema.
"Do sada se vjerovalo da se fiksacija dušika ne može odvijati ispod morskog leda jer se pretpostavljalo da su životni uslovi za organizme koji vrše fiksaciju dušika previše loši. Pogriješili smo", rekla je glavna autorica Lisa W. von Friesen, bivša doktorandica na Odsjeku za biologiju.
Prema studiji, bakterije odgovorne za fiksaciju dušika u Arktičkom okeanu nisu cijano bakterije, koje dominiraju procesom u toplijim regijama, već potpuno različite vrste necijanobakterijskih vrsta.
Najveće stope fiksacije izmjerene su duž rubova leda, gdje se topljenje najbrže odvija. Kako globalno zagrijavanje uzrokuje povlačenje morskog leda, očekuje se da će se zone topljenja proširiti, stvarajući povoljnije uslove za fiksaciju dušika.
"Drugim riječima, količina dostupnog dušika u Arktičkom okeanu vjerojatno je potcijenjena, kako danas tako i za buduće projekcije", rekla je Von Friesen.
To bi, navela je, moglo značiti da je i potencijal za proizvodnju algi potcijenjen, jer klimatske promjene nastavljaju smanjivati pokrivač morskog leda.
Nalazi bi mogli imati značajne implikacije na globalni ciklus ugljika. Alge apsorbiraju ugljik-dioksid (CO₂) tokom fotosinteze.
Stoga bi povećanje proizvodnje algi moglo poboljšati kapacitet Arktičkog okeana da apsorbuje ugljik.
"Ako se proizvodnja algi poveća, Arktički okean će apsorbovati više ugljik-dioksida jer će se više vezati u biomasi algi", rekao je viši autor, profesor Lasse Riemann.
Ali, istakao je, biološki sistemi su vrlo složeni, tako da je teško dati čvrste prognoze, jer drugi mehanizmi mogu djelovati u suprotnom smjeru.
Istraživači su naglasili da fiksacija azota treba biti uključena u buduće klimatske i ekosistemske modele.
"Još ne znamo hoće li neto efekat biti koristan za klimu. Ali jasno je da bismo trebali uključiti važan proces poput fiksacije azota u jednačinu kada pokušavamo predvidjeti šta će se dogoditi sa Arktičkim okeanom u narednim decenijama kako se morski led smanjuje", rekao je Riemann.
Otkriće pokazuje da brzo mijenjajući Arktik i dalje može iznenaditi naučnike i služi kao podsjetnik da prilagodljivost prirode može nastaviti da mijenja ravnotežu između života i klime, čak i na krajnjem sjeveru planete.
