U septembru su evropske i anglosaksonske zemlje najavile diplomatski zaokret priznavanjem Palestine kao zvanične države.

Među zemljama koje su donijele ovu odluku su Velika Britanija, Francuska, Luksemburg, Belgija, Kanada i Australija, što je dalo novi zamah palestinskom cilju – pitanju u kojem je zapadni svijet bio prespor u ispunjavanju svojih moralnih odgovornosti.

Međutim, postoji pitanje jednako važno kao i samo priznanje: šta ovi koraci mijenjaju na terenu?

Uprkos svoj pompi oko priznanja, sada su potrebne konkretne političke promjene umjesto simboličnih akcija.

Nekoliko sedmica nakon odluka o priznavanju, primirje je stupilo na snagu u Gazi 9. oktobra nakon što je izraelski kabinet odobrio mirovni sporazum od 20 tačaka, koji su posrednici sklopili s Hamasom.

Predsjednica MMF-a Kristalina Georgieva naglasila je da je održavanje primirja od velikog ekonomskog i humanitarnog značaja za regiju. Evropska komisija je objavila svoju podršku diplomatskim naporima koje predvode SAD, Turkiye, Katar i Egipat.

Turkiye je objavila da je spremna učestvovati u međunarodnom mehanizmu za praćenje implementacije primirja. Ovaj razvoj događaja transformirao je priznanje iz diplomatskog simbola u praktični test.

Međutim, održivost primirja će pokazati je li priznanje Palestine samo politički gest ili stvarna volja za promjenama na terenu.

“Slon u sobi”

Proglašenje prekida vatre u Gazi ponovo je stavilo u centar pažnje politiku prodaje oružja evropskih zemalja, koja je u suprotnosti s njihovim odlukama o priznanju Palestine.

Čak i u okruženju u kojem su neprijateljstva prestala, nastavak isporuka oružja potkopava kredibilitet retorike ovih zemalja o „mirovnoj diplomatiji“.

Francuska je najistaknutiji primjer ove kontradikcije. Godinu prije nego što je u septembru 2025. objavila priznanje Palestine, pariska administracija je odobrila Izraelu vojnu narudžbu vrijednu 27,1 milion eura.

Prema podacima UN-a, francuski izvoz vojne opreme u Izrael iznosio je 57 miliona dolara u 2024. godini. Ovi dijelovi i podsistemi bili su ključni za sposobnost Izraela da održi vlastiti lanac proizvodnje oružja.

Da li će Francuska obustaviti ove ugovore tokom prekida vatre – odredit će praktične implikacije njene odluke o priznavanju.

Velika Britanija je priznala Palestinu 21. septembra, ali i dalje zadržava stotine izvoznih dozvola. Iako je London suspendovao neke licence krajem 2024. godine, nije najavio sveobuhvatni embargo tokom cijele 2025. godine. Otkazivanje ili suspenzija ovih licenci nakon prekida vatre pokazat će hoće li Velika Britanija podržati svoju „moralnu odgovornost“ konkretnim koracima.

Kanada je 8. januara 2024. godine objavila da će obustaviti izdavanje novih licenci za vojne proizvode koji bi se mogli koristiti u Gazi. Međutim, više od 160 postojećih licenci ostalo je na snazi. Tokom 2024. godine, iz Kanade je u Izrael isporučeno vojnih proizvoda u vrijednosti približno 19 miliona kanadskih dolara.

To hoće li Kanada zamrznuti ove licence tokom procesa prekida vatre još jednom će testirati razliku između retorike i prakse.

Njemačka je 2024. godine odobrila Izraelu izvozne dozvole u vrijednosti 161 milion eura; također je u prvom kvartalu 2025. godine odobrila nove dozvole u vrijednosti 28 miliona eura.

Dana 8. augusta 2025. godine, Berlin je objavio da je "zaustavio izvoz proizvoda koji bi se mogli koristiti u Gazi", ali ova odluka nije predstavljala sveobuhvatnu zabranu izvoza.

Hoće li Njemačka produžiti ovo ograničenje tokom perioda primirja – bit će važan kriterij za utvrđivanje političke iskrenosti njenog priznanja.

Belgijska regija Valonija nametnula je Izraelu zabranu tranzita 2024. godine suspenzijom dozvola za barut i municiju. Širenje takvih subregionalnih odluka širom Evrope tokom primirja moglo bi biti efikasno u prevođenju diplomatskih namjera u akciju na terenu.

Dok priznanje Palestine u Evropi predstavlja važan simbolički prag, nastavak izvoza oružja stvara jasnu kontradikciju u politikama zemalja.

Drugim riječima, dok diplomatske izjave izražavaju moralni stav, težnja ka ekonomskim interesima čini taj stav gotovo u potpunosti neefikasnim na terenu.

Da bi odluke Evrope i drugih zemalja o priznavanju Palestine imale značajan utjecaj na terenu, prvo se mora uspostaviti zajednički i transparentan mehanizam kontrole izdavanja dozvola za izvoz oružja.

Trenutno, zemlje uglavnom nameću ograničenja pojedinačno i na privremenoj osnovi; međutim, provedba Zajedničkog stava EU mogla bi pružiti sveobuhvatan i obavezujući okvir.

Međutim, ne treba zaboraviti da Sjedinjene Američke Države igraju dominantnu ulogu u snabdijevanju Izraela oružjem: evropski embargo sam po sebi ne može zaustaviti glavni tok iz SAD-a.

Održivost primirja zavisi od transparentnog ograničavanja ovih lanaca snabdijevanja.

Mreže ekonomskih i naučnih privilegija

Primirje u Gazi ponovo je, također, otvorilo diskusije o ekonomskim i naučnim odnosima Evrope s Izraelom.

Sporazum o pridruživanju između EU i Izraela na snazi ​​je od 2000. godine. Izrael i dalje učestvuje u istraživačkom fondu EU Horizont Evropa sa statusom "pridružene zemlje".

Sporazum o slobodnoj trgovini između Kanade i Izraela također je na snazi ​​od 1997. godine i moderniziran je 2019. godine. Izvoz izraelske odbrambene industrije dostigao je rekordnih 15 milijardi dolara 2024. godine, od čega 54 posto ovog iznosa ide u Evropu.

Ako ovi trgovinski odnosi ostanu nepromijenjeni u periodu nakon primirja, evropska retorika o "miru" će i dalje biti u sjeni njenih vlastitih ekonomskih interesa.

Okvir EU za izvoz oružja definisan je njenom Zajedničkom pozicijom, koja zabranjuje prodaju oružja zemljama u kojima postoji rizik od kršenja ljudskih prava.

S obzirom na civilne žrtve i humanitarnu krizu u Gazi, jasno je da je nastavak izvoza u Izrael u suprotnosti s ovim pravnim okvirom.

U kontekstu primirja, hoće li članice EU primijeniti ovo pravilo testirat će iskrenost evropske tvrdnje da je „normativna sila“.

U Nizozemskoj, Apelacioni sud u Hagu zaustavio je izvoz dijelova za F-35 Izraelu 12. februara 2024. godine; ova odluka je pokazala da pravo Evropske unije može biti efikasan alat kada se pravilno provodi.

Shodno tome, odluke o priznavanju donesene u septembru dobile su novu dimenziju primirjem objavljenim u oktobru.

Pitanje više nije samo prihvatanje diplomatskog statusa Palestine, već hoće li ovo priznanje doprinijeti održivosti mira. Primirje će zaista testirati jaz između retorike i postupaka evropskih zemalja.

Bez zaustavljanja izvoza oružja, redefiniranja trgovinskih privilegija i primjene prava EU bez izuzetka, deklaracije o priznavanju ostat će samo dobre namjere.

Prava promjena zahtijeva čvrstu obnovu temelja mira. Dosljednost, a ne politički korektna diplomatija, bit će odlučujući faktor.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.