Turkiye je 3. oktobra ponovo preuzela komandu nad snagama NATO-a na Kosovu (KFOR), čime je istaknuta i rastuća regionalna uloga te zemlje i promjenjivi strateški prioriteti NATO-a u Evropi koju je preoblikovao rat između Rusije i Ukrajine.
Ova strateška dužnost naglašava složenu međuigru nacionalnih interesa, savezničke solidarnosti i mijenjajućeg geopolitičkog okvira, u kojem je prijetnja rata između Rusije i Ukrajine preusmjerila prioritete i razotkrila ranjivosti unutar globalne sigurnosne arhitekture.
Turkiye, kroz svoju lidersku ulogu u KFOR-u, ima ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti na Balkanu – području koje je historijski podložno vanjskim utjecajima i etničkim tenzijama. Region i dalje bilježi trajne napetosti između etničkih Albanaca i Srba, naročito na sjeveru Kosova.
S obzirom na strateški značaj Balkana u širim odbrambenim strategijama NATO-a, ova liderska pozicija svrstava Turkiye među ključne aktere koji mogu premostiti potencijalne razlike između evropskih i transatlantskih sigurnosnih pogleda, pružajući joj ujedno priliku da pokaže svoj strateški položaj u efikasnom balansiranju odnosa i s NATO-om i s Rusijom.
Ovim liderstvom Turkiye dodatno doprinosi zajedničkim sigurnosnim operacijama i pozicionira se kao važan akter u oblikovanju buduće kohezije i odvraćajućih sposobnosti NATO-a u uslovima obnovljenog nadmetanja velikih sila.
Više od četvrt stoljeća KFOR djeluje na očuvanju mira i stabilnosti u regionu. Ankara doprinosi trupama KFOR-a od samog početka misije 1999. godine, a ranije je predvodila komandu KFOR-a i 2023. godine. Komanda u okviru NATO-a ne dodjeljuje se olako – zemlje kandidati prolaze kroz stroge evaluacije. Turkiye ne samo da je uspješno prošla te procjene, već je tokom prethodnih mandata dokazala izuzetnu vojnu stručnost, logističke sposobnosti i stratešku dalekovidnost.
Uoči ponovnog preuzimanja komande, Turkiye je krajem septembra rasporedila svoj bataljon Operativnih rezervnih snaga (ORF) na Kosovo, čime je pokazala svoju posvećenost „nepristrasnosti i potpunoj transparentnosti“.
Geopolitički značaj Kosova
Kosovo ostaje osjetljiva tačka na Balkanu. Teritorijalni sporovi sa Srbijom, tenzije na sjeveru Kosova (gdje živi značajan broj etničkih Srba) i povremena izbijanja nasilja čine stalno prisustvo mirovnih snaga neophodnim.
KFOR, predvođen Turkiye, djeluje kao faktor stabilnosti i odvraćanja, fizički razdvajajući suprotstavljene strane i osiguravajući ključne teritorije na sjeveru Kosova.
Za NATO, komanda pod vodstvom Turkiye ispunjava važnu potrebu – da sposobne članice dijele teret liderstva u složenim regijama.
Za Turkiye, to predstavlja priliku da ojača svoju „meku moć“, koristeći historijske i kulturne veze sa stanovništvom Kosova kako bi djelovala kao nezamjenjiva stabilizirajuća sila.
Komandovanje snagama KFOR-a danas znači mnogo više od rutinskog nadzora. Rastuće etničke tenzije, sporovi u oblasti upravljanja i suprotstavljeni vanjski utjecaji zahtijevaju brzu reakciju, što se vidi u pojačanim patrolama i većem prisustvu Turkiye u osjetljivim područjima, posebno na sjeveru Kosova.
Zbog toga komanda ne predstavlja samo simboličnu dužnost, nego stvarni pokazatelj podjele odgovornosti u složenom i rizičnom okruženju.
KFOR i rat u Ukrajini
Rat između Ukrajine i Rusije, koji traje od februara 2022. godine, djeluje kao snažan katalizator i duboko mijenja strateško razmišljanje NATO saveza.
Za Alijansu, ruska agresija predstavlja stvarnu i visokointenzivnu prijetnju koja je dovela do historijske prekretnice – jačanja odbrane na istočnom krilu, povećane pripravnosti i većeg naglaska na zajedničku sigurnost.
Ovaj novi izazov širi stratešku potrebu za regionalnom stabilnošću i pokazuje da sukobi u istočnoj Evropi mogu snažno utjecati na susjedne regije. Balkanske granice imaju ključnu ulogu u sigurnosnoj strukturi cijelog kontinenta.
U promijenjenom sigurnosnom okruženju, snaga NATO-a sve više zavisi od stvarne podjele odgovornosti i sposobnog liderstva njegovih najjačih članica. Sa svojim vojnim kapacitetima i posebnim geopolitičkim položajem, Turkiye ima važnu ulogu u upravljanju kriznim područjima i smanjenju tereta unutar saveza. Današnji izazovi prevazilaze klasično ratovanje i obuhvataju složenu mješavinu hibridnih prijetnji – od kibernetičkih napada i dezinformacija do pritisaka u oblasti energetike.
U ovom višeslojnom kontekstu, preuzimanje komande nad KFOR-om pokazuje strateški potez Turkiye na raskršću odvraćanja, kredibiliteta saveza i diplomatskog utjecaja u vremenu trajnog globalnog nadmetanja.
Odnosi između Srbije i Kosova ključni su za stabilnost Balkana i usko su povezani s interesima NATO-a i Evropske unije. Iako su napori EU u dijalogu usporeni, proces normalizacije odnosa ostaje blokiran, što je dovelo do rasta političkog nepovjerenja i čestih lokalnih kriza.
Ovaj dugotrajni sukob stvorio je strateški vakuum koji koriste vanjski akteri, prije svega Rusija, koja podržava stav Srbije o Kosovu kako bi zadržala svoj utjecaj u jugoistočnoj Evropi i oslabila evroatlantsko jedinstvo.
Ipak, mogućnosti Rusije za direktnu intervenciju su ograničene; ona u regionu primjenjuje dezinformacije i hibridne taktike kojima širi antizapadne narative i usporava političke reforme. Upravo zato, u balkanskom kontekstu, izgledi za integraciju u Evropsku uniju imaju još veći strateški značaj.
Evropska unija suočava se s nizom izazova koji mogu oslabiti njenu ulogu vodećeg aktera u oblasti regionalne sigurnosti i upravljanja. Među njima su zamor od proširenja, nedosljedni napori u provođenju reformi i otpor lokalnih političkih elita.
Dok utjecaj EU kao transformativne sile slabi, NATO kroz KFOR i regionalna partnerstva nastavlja pružati sigurnost. Bez zajedničkog institucionalnog pristupa koji bi kombinirao odvraćajuće prisustvo NATO-a i vjerodostojan put ka članstvu u EU, Balkan će i dalje oscilirati između krhke stabilnosti i vanjskih manipulacija. Odsustvo takvog zajedničkog pristupa povećava rizik za sigurnosnu arhitekturu koju i NATO i Evropa nastoje očuvati.
Obnovljeno komandovanje KFOR-om svrstava Turkiye među ključne aktere regionalne stabilnosti u geopolitičkom okruženju koje je preoblikovao sukob između Rusije i Ukrajine.
Osim toga, ovaj korak značajno jača posvećenost NATO-a očuvanju mira na Balkanu. Ujedno pokazuje sposobnost Alijanse da upravlja sigurnosnim izazovima i izvan svog neposrednog istočnog krila, naglašavajući povezanost balkanske i šire evropske sigurnosti.
Liderstvo Ankare potvrđuje njenu predanost kolektivnoj sigurnosti kao članice NATO-a s velikim vojnim kapacitetom. Istovremeno, Turkiye održava uravnotežen odnos s Rusijom, što joj omogućava da uspješno usmjerava različite regionalne interese. Takva kombinacija čini Turkiye važnom stabilizirajućom silom na Balkanu.
NATO time potvrđuje doprinos Turkiye i šalje jasnu poruku o svojoj punoj angažiranosti u osiguranju sigurnosti cijelog evropskog prostora povjeravanjem Turkiye liderske uloge.
Osiguravajući stabilnost u regiji od ključnog značaja za budućnost Evrope, snažno partnerstvo Turkiye doprinosi strateškom cilju smanjenja vanjskih političkih utjecaja i intriga unutar Balkana.