Stručnjaci upozoravaju da, iako strateške naftne rezerve u Aziji naizgled mogu ublažiti potencijalne poremećaje u snabdijevanju izazvane eskalacijom geopolitičkih tenzija na Bliskom istoku, velike razlike među državama i snažna zavisnost regionalnih rafinerija od bliskoistočne nafte mogu stvoriti značajan pritisak na energetsku sigurnost.

Rizici koje za regionalnu proizvodnju energije, isporuke nafte i pomorski transport predstavlja eskalacija rata između SAD-a i Izraela s jedne strane i Irana s druge već utiču na tržišta.

Neki veliki proizvođači u regionu bili su primorani smanjiti proizvodnju zbog sigurnosnih i logističkih izazova, što je povećalo zabrinutost za globalno snabdijevanje naftom i podiglo cijene iznad 100 dolara po barelu. Azijske zemlje, koje su veliki uvoznici bliskoistočne nafte, očekuje se da će biti među najpogođenijima.

Kina ima najveće strateške rezerve nafte

Homayoun Falakshahi, direktor analize sirove nafte u kompaniji Kpler, rekao je za Anadolu da azijsko-pacifička regija trenutno raspolaže s oko 1,78 milijardi barela nafte u kopnenim skladišnim rezervoarima.

"Od toga je 722 miliona barela u strateškim skladištima, iako se dio ostalih zaliha također može smatrati strateškim. Na primjer, skladišta u kineskim državnim rafinerijama mogu se smatrati strateškim rezervama", rekao je Falakshahi.

Kina ima najveće strateške rezerve nafte, s oko 400 miliona barela. Japanske rezerve iznose 265 miliona barela, dok Južna Koreja ima oko 57 miliona barela. Indijske strateške rezerve, nasuprot tome, iznose tek oko 30 miliona barela, prema Falakshahiju.

On je naveo da trenutna potražnja za naftom u azijsko-pacifičkoj regiji iznosi oko 25 do 26 miliona barela dnevno, od čega se 21 milion barela podmiruje uvozom, uključujući 10,6 miliona barela dnevno iz Perzijskog zaljeva.

Također je ukazao na izvještaje da Japan razmatra oslobađanje dijela nafte iz svojih strateških rezervi.

"Slični koraci uskoro bi se mogli vidjeti i u drugim zemljama. Azijske države mogu pustiti naftu iz svojih rezervi, ali postoje velike razlike. Kina ima pokriće od 170 dana uvoza iz Perzijskog zaljeva kroz svoje strateške rezerve, Japan 132 dana, Južna Koreja oko 33 dana, a Indija samo 11 dana", rekao je.

Više od polovine svjetskog rafinerijskog kapaciteta bit će direktno pogođeno

Dan Evans, potpredsjednik i globalni direktor za goriva i rafinerije u kompaniji S&P Global Energy, rekao je da bi tenzije između SAD-a, Izraela i Irana mogle direktno utjecati na rafinerijski sektor, posebno u azijskim zemljama koje uvoze velike količine nafte s Bliskog istoka.

Budući da nije jasno kada će kriza završiti, vlade se pripremaju za najgore scenarije, rekao je Evans.

"To bi moglo značiti da će se prvo opskrbljivati domaće tržište. Za zemlje koje izvoze rafinirane proizvode to može značiti smanjenje prerade kako bi se uskladila s domaćom potražnjom i zabranu izvoza. Kina je već obustavila nova odobrenja za izvoz naftnih derivata, a Tajland je također zaustavio izvoz", rekao je.

Za zemlje uvoznice zabrinjavajući scenarij bio bi širenje takvih mjera poput snježne grude, upozorio je Evans.

"Više od polovine svjetskog rafinerijskog kapaciteta bit će direktno pogođeno. Oko šest miliona barela dnevno rafinerijskog kapaciteta unutar Hormuškog moreuza suočava se s rizikom napada i poteškoća pri izvozu proizvoda kroz moreuz. Dodatnih šest miliona barela dnevnog kapaciteta izvan Hormuškog moreuza, ali u ili blizu zone sukoba, također je izloženo riziku napada", rekao je.

"Dodatnih 42 miliona barela dnevno kapaciteta nalazi se izvan zone sukoba, ali u pravilu prerađuje bliskoistočnu naftu kao dio svoje sirovinske baze i suočeno je s rizikom da neće moći pristupiti nafti koju inače prerađuje", dodao je Evans.

Istakao je da bi preostali globalni rafinerijski kapacitet mogao biti indirektno pogođen zbog zaoštravanja tržišnih uslova.

"Nijedna zemlja niti rafinerija neće biti imuna na ovu krizu. Najotpornije će vjerovatno biti zemlje koje imaju pristup domaćoj nafti i/ili značajne strateške ili komercijalne zalihe (zemlje OECD-a i Kina). Najranjivije bi mogle biti države koje zavise od uvoza i nemaju strateške rezerve ili imaju vrlo male komercijalne zalihe, poput nekih afričkih zemalja", rekao je.

"Dugotrajna kriza vjerovatno će potaknuti novo promišljanje strateške važnosti rafinerija. Zemlje i regije u kojima su rafinerijski kapaciteti nedavno zatvoreni i gdje je porasla zavisnost od uvoza posebno su ranjive u ovoj krizi. To bi moglo utjecati na buduće investicije u rafinerije i odluke o njihovom zatvaranju", dodao je.