Nedavni mirovni samit u Egiptu dao je novi zamah prekidu vatre u Gazi, a globalni lideri su podržali Trumpov plan za okončanje dugotrajnog izraelskog rata u palestinskoj enklavi.

Prema Trumpovom planu od 20 tačaka, SAD će razviti sigurnosni okvir s arapskim, muslimanskim i drugim međunarodnim partnerima za raspoređivanje „privremenih Međunarodnih stabilizacijskih snaga (ISF)“ na ratom razorenoj palestinskoj teritoriji.

Ove međunarodne snage, opisane kao „dugoročno rješenje za unutrašnju sigurnost“, ne samo da će pružiti sigurnost stanovnicima Gaze, već će i obučiti „provjerene palestinske policijske snage“, koje će u budućnosti biti dio sigurnosnog aparata enklave.

Iako plan spominje Jordan i Egipat kao konsultativne partnere SAD-a za formiranje ovih snaga zbog njihovog „opsežnog iskustva u ovoj oblasti“, stručnjaci vjeruju da bi muslimanske države poput Turkiye i arapske zemlje poput Katara mogle igrati važnije uloge za uspjeh ISF-a od drugih.

Turkiye, Egipat i Katar potpisali su mirovni dokument s Trumpom, obećavajući podršku planu američkog predsjednika od 20 tačaka za okončanje sukoba, a također su i garanti trenutnog primirja, koje je uglavnom na snazi ​​otkako je Hamas ove sedmice pustio sve žive izraelske zarobljenike.

U srijedu je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ponovio svoju podršku deklaraciji iz Sharm al-Sheikha i rekao da je to mnogo više od pukog potpisivanja "primirja".

 Stručnjaci vjeruju da će podrška muslimanskih i arapskih zemalja biti ključna za uspjeh plana.

„Prisustvo zemalja (poput Turkiye i Katara), kojima vjeruju sve uključene strane, igrat će važnu ulogu u osiguravanju kontinuiteta primirja i odvraćanja od bilo kakvog (mogućeg) oružanog sukoba“, kaže Ozgur Korpe, penzionisani turski pukovnik i gostujući predavač na Nacionalnom univerzitetu odbrane.

Turkiye, Egipat i Katar su ugostili vođe Hamasa, a također su posredovali između Izraela i palestinske grupe otpora u osiguravanju primirja kako bi se okončao izraelski genocidni rat u Gazi u kojem je od 7. oktobra 2023. godine ubijeno blizu 70.000 ljudi.

„Veliki uspjeh“

Mahjoob Zweiri, viši saradnik u Vijeću za globalna pitanja Bliskog istoka sa sjedištem u Dohi, također smatra da je podrška muslimanskih i arapskih zemalja Trumpovom mirovnom planu i njihovom zalaganju za konačno rješenje u Gazi „veliki uspjeh“.

Ali on također ukazuje na složenost problema i njegove implikacije za budućnost međunarodnog poretka.

Ključno je i za Trumpovu administraciju i za predložene međunarodne snage da osiguraju međunarodno priznate granice Gaze od izraelskih snaga i omoguće stalan protok humanitarne pomoći palestinskoj enklavi, rekao je za TRT World.

Međunarodne organizacije poput UN-a insistirale su na tome da je protok adekvatne pomoći razorenoj enklavi bio najhitnija potreba za milione Palestinaca koji se vraćaju svojim domovima.

Prijetnja da će Tel Aviv nastaviti genocidni rat također visi nad Gazom, a izraelski ministar odbrane obećava da će nastaviti rat pod izgovorom da Hamas ne poštuje sporazum o prekidu vatre u Gazi.

U ovom kontekstu, garancije muslimanskih i arapskih zemalja postaju ključne.

Alon Liel, bivši generalni direktor izraelskog ministarstva vanjskih poslova, kaže da njihovo učešće u mirovnom planu ima ogroman značaj, ističući ključnu ulogu koju su tri zemlje imale u razmjeni zatvorenika između Hamasa i Izraela.

Turkiye, Katar i Egipat će "čuvati njegovu provedbu", rekao je Liel za TRT World.

Liel također vjeruje da će ove tri zemlje igrati ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti Gaze, što on vidi kao "dio svojih odgovornosti".

Postoji opće uvjerenje da vjerske, kulturne i historijske veze s Palestincima daju muslimanskim i arapskim zemljama bolje razumijevanje uključenih osjetljivosti i time ih stavljaju u bolju poziciju od zapadnog svijeta da osiguraju mir i donesu stabilnost u Gazi i eventualno drugim okupiranim regijama poput Zapadne obale.

Rizično, ali vrijedi

Korpe skreće pažnju na haotičnu političku atmosferu Bliskog istoka, obilježenu višestrukim sukobima od osnivanja Izraela 1948. godine – od arapsko-izraelskog rata do iransko-izraelskog sukoba i razorne američke invazije na Irak 2003. godine.

Godine 1956. na Bliskom istoku raspoređena je prva mirovna misija UN-a – Snage Ujedinjenih nacija za vanredne situacije (UNEF) – čiji je zadatak bio osigurati i nadzirati prekid neprijateljstava između Izraela i Egipta.

 Od tada je u regiji raspoređeno nekoliko drugih međunarodnih snaga – od egipatskog Sueza do Libana i sirijske Golanske visoravni – kako bi nadgledale krhka primirja između Izraela i drugih zemalja.

Međutim, Korpe smatra da je Turkiye spremna za misiju u Gazi.

„Iako ova međunarodna misija ima rizičnu prirodu kao i prethodne, to ne znači da je mi (Turkiye) trebamo izbjegavati“, rekao je za TRT World, dodajući da turska vojska, druga po veličini u NATO-u, ima vrijedno iskustvo iz međunarodnih misija u Koreji, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji i Afganistanu.

„Nedavno smo preuzeli komandu nad mirovnim snagama na Kosovu“, što je signaliziralo pouzdanost i profesionalnost turske vojske u međunarodnoj zajednici, prema Korpeu.

Tursko ministarstvo odbrane također je jasno stavilo do znanja da je, služeći u brojnim međunarodnim misijama za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti u različitim geografskim područjima, vojska zemlje zaslužila „priznanje svih strana“ svojim profesionalizmom i pravednošću. Turska vojska je „spremna za svaki zadatak koji joj se dodijeli“, dodalo je ministarstvo, misleći na Gazu.

 Ankara je također rasporedila svoje oružane snage u zemljama poput Libije, Somalije i Katara putem bilateralnih sporazuma o vojnoj saradnji. Pored ovih raspoređivanja, Turkiye ima vojno prisustvo u Iraku i Siriji s ciljem borbe protiv terorizma, suočavajući se s različitim lokalnim grupama, od Arapa do Kurda, Jezida i Turkmena.

Turkiye ima " i državnu memoriju i vojni kapacitet da se nosi" s različitim etničkim i političkim grupama u takvim opasnim arenama, prema riječima bivšeg turskog vojnog oficira. "Kao rezultat toga, Turkiye će biti ključni akter koji će igrati važnu ulogu u osiguravanju mira u Gazi", kaže on.

Dok su neke arapske zemlje oprezne prema nastavku prisustva Hamasa u Gazi, Turkiye i Katar imaju drugačiji pogled na evoluciju uloge ove oružane organizacije u palestinskoj enklavi, zahvaljujući svojim dugogodišnjim vezama s pokretom otpora, ističe analitičar Zweiri iz Zaliva.

Stručnjaci kažu da ovo čini Turkiye bolje pozicioniranom da se uhvati u koštac sa spornim pitanjima mirovnog plana koji poziva na razoružanje i demobilizaciju Hamasa, bez ikakve uloge u budućem upravljanju Gazom.

Osim Turkiye i Katara, koji se dugo zalažu za palestinski suverenitet, druge muslimanske i arapske države moraju izvršiti "kolektivni pritisak" na SAD i Izrael da se izbori dugoročno rešenje palestinskog sukoba, kaže Zweiri.

„Treba da pozovu SAD i zapadne države da osiguravanje humanitarne pomoći i obnova Gaze ne mogu biti podvrgnuti nikakvim uvjetima, uključujući i uklanjanje Hamasa iz enklave“, dodaje on.