U kratkom videu koji je kružio sredinom augusta, izraelski ekstremistički ministar Itamar Ben-Gvir viđen je kako prijeti Palestincu slabašnog izgleda u zloglasnom zatvoru Ganot.
Kako se video brzo proširio internetom, pažnja javnosti usmjerila se na palestinskog zatvorenika – Marwana Barghoutija – koji je dio svojih 23 godine zatvorske kazne proveo u samici.
Šezdesetšestogodišnji Barghouti, koji je prije hapšenja bio harizmatični mladi lider Fataha na okupiranoj Zapadnoj obali, jedan je od više 10.000 palestinskih zatvorenika koji trunu u izraelskim zatvorima.
Međutim, on neće biti među blizu 2.000 palestinskih zatvorenika koje je Izrael pristao osloboditi u okviru sporazuma o prekidu vatre s Hamasom.
Barghouti se već dugo nalazi na vrhu spiskova u mnogim dogovorima o razmjeni zatvorenika između Izraela i Palestinaca.
Ipak, cionistička država ga nije oslobodila uprkos višegodišnjim apelima organizacija za ljudska prava, brojnih palestinskih organizacija – uključujući Hamas – pa čak i nekih izraelskih tijela.
Prema različitim izvorima, tokom boravka u izraelskim zatvorima Barghouti je više puta bio mučen i izložen nečovječnom postupanju.
Iako je Barghouti član rivalskog pokreta Fatah, Hamas je više puta tražio njegovo oslobađanje, jer se ovaj harizmatični lider široko smatra mostom između svih palestinskih frakcija.
Podsjetimo, Fatah je, pod vodstvom pokojnog Yasera Arafata, još krajem 1950-ih pokrenuo prvi palestinski otpor protiv Izraela.
Od izbora 2006. godine Hamas upravlja Gazom, dok Fatahom predvojena Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) kontrolira okupiranu Zapadnu obalu.
U četvrtak je glasnogovornik izraelske vlade izričito izjavio da Barghouti neće biti oslobođen u okviru najnovije razmjene zatvorenika i zarobljenika.
Ali zašto se Izrael toliko boji da oslobodi baš ovog palestinskog lidera?
„Zato što Barghouti i dalje ima ogroman politički uticaj“, kaže Dan Steinbock, istaknuti politički analitičar i autor nedavno objavljene knjige The Fall of Israel (Pad Izraela).
Najnovije palestinske ankete pokazuju da je Barghouti najpopularniji palestinski lider, s više od 50 posto podrške birača na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi – više nego bilo koji drugi lider iz Hamasa ili od Mahmouda Abbasa, sadašnjeg predsjednika Palestinske samouprave.
„Palestinski Mandela“?
Barghouti je 2002. godine uhapšen i zatvoren pod optužbom da je učestvovao u napadima koji su doveli do smrti pet osoba u različitim incidentima.
On je negirao ne samo izraelske optužbe nego i legitimitet suda koji mu je sudio. Prema brojnim izvještajima, nije imao pošteno suđenje, uz „brojna kršenja međunarodnog prava“.
„Izraelska vlada boji se Barghoutija jer on može učiniti ono protiv čega se premijer Netanyahu bori još od kasnih 1990-ih: može ujediniti Palestince, baš kao što je Nelson Mandela jednom ujedinio antirasistički pokret u Južnoj Africi“, rekao je Steinbock za TRT World.
Čak i neki Izraelci dijele Steinbockovo mišljenje.
Alon Liel, bivši generalni direktor Ministarstva vanjskih poslova Izraela i državni kontakt s Barghoutijem prije njegovog zatvaranja, jedan je od njih.
„Izrael se boji Barghoutijeve sposobnosti da ujedini palestinski narod oko sebe“, izjavio je Liel za TRT World.
Liel skreće pažnju i na upečatljivu sličnost između Mandele i Barghoutija – obojica su ukupno provela 27 godina u zatvoru.
Prije 2002. godine Barghoutija su izraelske vlasti zatvarale u različitim periodima od 1970-ih. Pridružio se Fatahu s 15 godina, a pet godina kasnije uhapšen je i zatvoren na više od četiri godine.
Poput Mandele, Barghouti je i tokom boravka u zatvoru ostao politički aktivan, pokrećući različite inicijative, među kojima je i Palestinski zatvorenički dokument.
Dokument poziva na formiranje nezavisne palestinske države, s Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom i uključivanjem svih teritorija okupiranih 1967. godine.
Raznoliki autori dokumenta – članovi Hamasa, Fataha i drugih palestinskih pokreta otpora – omogućili su mu da privuče različite frakcije.
Ramzy Baroud, palestinski politički analitičar i pisac, kaže da Barghouti predstavlja „manje frakcijsku, a više nacionalističku generaciju“ palestinskog rukovodstva.
Kada bi bio oslobođen, Barghouti bi mogao konačno potaknuti novi, ujedinjujući nacionalni diskurs koji „prevazilazi i frakcijske podjele i geografske granice“, rekao je Baroud za TRT World.
Istaknuti palestinski profesor Sami al-Arian opisuje Barghoutija kao „palestinskog patriotu koji plaća ogromnu cijenu za palestinsko pravo na samoodređenje“.
Godine 2017. Barghouti je predvodio štrajk glađu, koji je rezultirao proširenjem prava na posjete za palestinske zatvorenike. Od napada Hamasa 7. oktobra, Barghouti se nalazi u samici, bez dozvole za kontakt sa porodicom i advokatima.
„Most od genocida ka miru“?
Dok je Barghouti branio oružanu borbu na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi, zagovarao je miran otpor u drugim područjima pod direktnom izraelskom kontrolom. Kao rezultat toga, stekao je saveznike ne samo među Palestincima, već i u izraelskim političkim krugovima koji teže mirnom okončanju sukoba, navodi Steinbock.
Iz različitih perspektiva – od pitanja ujedinjenja Hamasa i Fataha do modela mira s Izraelom – Barghouti palestinskoj stvari i otporu daje „vođstvo, pravac i integritet“, kaže Steinbock.
U trenutnoj fazi, Barghoutijev status kao ličnosti koja nadilazi palestinski frakcionizam mogao bi otvoriti put novom zajedničkom palestinskom rukovodstvu, koje bi također moglo pomoći u postavljanju političkih temelja za mir s Izraelom, smatraju stručnjaci.
Barghouti može biti „most koji vodi od genocida ka konačnom političkom sporazumu s Izraelom“, kaže Zaha Hassan, advokatica za ljudska prava i viša saradnica u Carnegie Endowment for International Peace.
Iako postoji veliko pitanje o tome ko će upravljati Gazom u okviru predloženog prijenosa vlasti, Hassan smatra da bi Barghouti bio „prihvatljiv“ kao administrator Gaze i za Hamas i za većinu Palestinaca.
Prema Trumpovom planu, zamišljeno je da tehnička palestinska politička struktura upravlja svakodnevnim poslovima Gaze, dok bi „Odbor za mir“ kojim bi predsjedavao američki predsjednik nadgledao taj sistem.
Ali Izrael će se tome usprotiviti, dodaje ona, „jer Netanyahu i njegovi ultranacionalistički koalicijski partneri ne žele vidjeti palestinsku vlast u Gazi koja bi mogla podržati rješenje o dvije države.“