Na ceremoniji u silvanskom kvartu u Jerusalemu ove sedmice, Benjamin Netanyahu stajao je pored američkog državnog sekretara Marka Rubija i pozvao se na 2.700 godina stari artefakt, koji se danas čuva u Istanbulu.

Govoreći na otvaranju projekta „Putu hodočašća“ u okupiranom Istočnom Jerusalemu, Netanyahu je proglasio Jerusalem za vječnu, nedjeljivu prijestolnicu Izraela.

Zatim je podsjetio svoju publiku da Turkiye i dalje posjeduje spomenuti artefakt, Siloamski epigraf.

Premijer je podsjetio kako je 1998. godine tražio od tadašnjeg premijera Mesuta Yilmaza da ga preda, povezujući odbijanje s „rastom islamske osjetljivosti“ u Turkiye i usponom tadašnjeg gradonačelnika Istanbula, sadašnjeg predsjednika Republike Turkiye Recepa Tayyipa Erdogana.

„Ovo je naš grad [Jerusalem], gospodine Erdogane, a ne vaš. Ostat će zauvijek naš i nikada više neće biti podijeljen“, rekao je Netanyahu, proglasivši suverenitet nad ilegalno anektiranim teritorijem.

Predsjednik Turkiye Erdogan odmah je izdao odlučan odgovor, obećavši da muslimani nikada neće odustati od svojih prava nad okupiranim Istočnim Jerusalemom i da će Al-Quds al-Sharif ostati zaštićen od bilo kakvog stranog upada.

Stručnjaci objašnjavaju da Netanyahuovo ponovno isticanje arheološkog artefakta predstavlja političku propagandu čiji je cilj skrenuti globalnu pažnju s njegovog genocidnog rata u Gazi.

Netanyahu pretvara arheološko naslijeđe Jerusalema u političku propagandu, tvrdi turski historičar dr. Selim Han Yeniacun, docent političke historije i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Marmara.

„U vrijeme kada su razaranja i civilne žrtve u Gazi izazvale međunarodni gnjev, pa čak i kritike unutar Izraela, Netanyahu je historijske i religijske narative stavio u prvi plan kako bi konsolidovao vlastitu bazu i zadržao spoljašnju podršku,“ kaže Yeniacun za TRT World.

Yeniacun se poziva na Netanyahuov video iz maja 2025. godine iz tunela „Putu hodočašća“ ispod Silvana, koji je navodno objavljen kako bi se prenijela poruka o situaciji talaca u Gazi.

„Kada raniji Netanyahuovi pokušaji nisu proizveli obmanjujuću, populističku propagandu koju je očekivao, izveo je još jedno pojavljivanje u septembru 2025. na arheološkim iskopinama u Silvanu.“

„Netanyahu je iskoristio ovu anegdotu kako bi sugerisao da je drevni židovski identitet Jerusalema neosporan i da države poput Turkiye ignorišu ovu stvarnost iz političkih razloga“, dodaje Yeniacun.

Istočni Jerusalem, koji uključuje Stari grad, kao i Siloam/Silvan, UN i velika većina država priznaju kao okupiranu palestinsku teritoriju.

Iako je Izrael jednostrano anektirao Istočni Jerusalem nakon rata 1967. godine, ta aneksija je nevažeća prema međunarodnom pravu.

„Bilo da se radi o izgradnji naselja ili eksproprijaciji pod izgovorom stvaranja arheoloških parkova u Silvanu, aktivnosti koje provodi izraelska vlada su nezakonite“, dodaje Yeniacun.

Zašto je važno za Izrael

Krečnjačka ploča u centru spora otkrivena je 1880. godine unutar Silvanskog tunela u Jerusalemu.

Urezan paleohebrejskim pismom, datira iz vladavine kralja Hezekije u ranom sedmom vijeku prije nove ere i opisuje kako su radnici kopali 533-metarski vodovodni tunel sa suprotnih strana, naposlijetku čuvši glasove jedni drugih prije nego što su probili posljednji zid stijene.

Tunel je izgrađen kako bi osigurao vodu tokom asirske opsade, a i danas vodi vodu i ostaje turistička atrakcija.

Nedugo nakon otkrića, vlasti Osmanskog Carstva poslale su natpis u Istanbul, gdje je 1883. godine formalno registrovan u Carski muzej, danas poznat kao Istanbulski arheološki muzeji.

Odatle se čuva kao zaštićen dio nacionalne baštine Turkiye.

Replica je također izložena u Jerusalemu.

Izraelski zahtjevi za povrat originala nisu uspjeli.

Za izraelsku državu, natpis služi kao veza između židovske historije i Jerusalema. Netanyahu je dugo gurao narativ da natpis predstavlja „dokaz“ izraelske tvrdnje nad gradom i više puta je pokušavao pribaviti artefakt.

Iako je židovsko prisustvo u Jerusalemu historijski stvarno, to ne znači, kako Netanyahu pokušava sugerirati iskrivljavanjem, da natpis funkcioniše kao neka vrsta zemljišne knjige, kažu stručnjaci.

Yeniacun ističe da tretiranje historije svetog grada kao da pripada samo jednoj naciji, posebno jednoj koja vlada kroz ilegalnu okupaciju, protivreči historijskim činjenicama i pravima drugih naroda koji žive u regionu.

„Arheološki i historijski nalazi pokazuju da su Jerusalem kroz gotovo četiri milenijuma vladali različiti narodi, imperiji i vjere.“

„Periodi židovske vladavine su zapravo ograničeni u trajanju u poređenju s dugom historijom grada pod rimskom, sasanidskom, vizantijskom, islamskom (Umajad, Abbasid, Fatimid, Ajjubid, Mameluk, Osmansko) pa čak i kratkotrajnom vlašću krstaša,“ kaže on.

Duga lista neuspjelih pokušaja

Netanyahuov zahtjev iz 1998. godine samo je jedan od mnogih apela izraelskih lidera kroz godine. Zemlja je više puta pokušavala pribaviti Siloamski epigraf raznim sredstvima, uključujući privremene pozajmice, neuobičajene ponude za razmjenu osmanskih relicta u Izraelu, simbolične geste i, navodno, čak i tajne mito ponude.

2007. godine, tadašnji izraelski predsjednik Shimon Peres tražio je od tadašnjeg turskog predsjednika da pozajmi ploču Izraelu povodom 60. godišnjice države, ali zahtjev je odbijen.

U drugom slučaju, tadašnji gradonačelnik Jerusalema predložio je izgradnju spomenika osmanskim vojnicima u zamjenu za natpis na pozajmicu.

2022. godine u Izraelu su se širile glasine da je Turkiye pristala zamijeniti ploču za historijski osmanski svijećnjak tokom posjete predsjednika Isaaca Herzoga Ankari; Ankara je odlučno demantovala ovu tvrdnju.

Bilo je još ponuda: dva slona za zoološki vrt u Gaziantepu od ministra kulture Izraela, ili dogovor koji uključuje izgubljeni natpis s zidova Jerusalema vezan za sultana Sulejmana.

Ništa nije uspjelo.

Kroz sve to, Turkiye je zadržala dosljedan stav da Siloamski epigraf pripada turskoj državi, pravno je stečen tokom Osmanskog perioda i definitivno nije na prodaju niti za pozajmicu.

Od kada je spor ponovo izbio, mnogi turski historičari i zvaničnici ističu da je natpis prenesen u Istanbul decenijama prije osnivanja moderne države Izrael.

Yahya Coskun, bivši zamjenik šefa turskog muzeja, prisjetio se u intervjuu iz 2022. da su ga izraelski zvaničnici direktno kontaktirali povodom artefakta.

„Pokazao sam im datum registracije iz 1883. godine. Prenesen je iz Jerusalema u osmansku prijestolnicu prije nego što je država Izrael postojala. Ostat će u našem muzeju zauvijek“, rekao je.

„Da, Jerusalem je drevan i svet za Jevreje, bio je mjesto njihovih prvih hramova i zauzima centralno mjesto u židovskoj memoriji. Ali jednako je svet za hrišćanstvo i islam. Tokom vremena različite vjere su vladale i ostavile svoj trag u gradu“, kaže Yeniacun.

„Ispitivanja u Gradu Davidu otkrivaju kananejjske zidove, rimske stubove, vizantijske mozaike i abbasidsku keramiku, sve dokazi višeslojne prošlosti Jerusalema. Ne postoji historijska osnova za tvrdnje poput ‘mi smo izgradili Jerusalem iz ničega’“, dodaje on.