Paraliza sna je privremena nemogućnost pomjeranja tijela neposredno nakon uspavljivanja ili buđenja.
Epizoda paralize sna može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, ali budući da je osoba svjesna svega oko sebe, nerijetko se javljaju osjećaji zbunjenosti, anksioznosti, tjeskobe i/ili straha.
Mpendaga Karla leži nepomična u krevetu, potpuno svjesna, ali nesposobna da se pomakne ili zaplače.
Nešto u njoj preuzima kontrolu nad onim što naizmjenično djeluje kao san i stvarnost. Kada se konačno oslobodi čarolije, Karla se osjeća iscrpljeno, anksiozno i ljutito.
Poduzetnica u četrdesetim, sa sjedištem u glavnom gradu Gabona, Librevilleu, dobro poznaje ovo iskustvo.
„Za nas su ovo mistični napadi, ništa drugo“, kaže Karla. „Događa se kada vas neko napadne u astralnom svijetu. To nije nešto što treba olako shvatiti. Kada se to meni desilo, nisam se mogla pomjeriti, iako sam bila svjesna čak i u snu. Kao da sam u noćnoj mori u kojoj me neko progoni ili fizički napada.“ Karla opisuje paralizu sna, stanje za koje stručnjaci za mentalno zdravlje procjenjuju da pogađa najmanje 30% svjetske populacije.
Preostalih 70% vjerovatno je to vidjelo u filmovima: likovi zarobljeni u svojim strašnim snovima i lišeni sposobnosti da se brane ili probude.
Kulturna tumačenja
U Africi, kao i u nekim drugim dijelovima svijeta, mnogi tumače paralizu sna kao nešto natprirodno ili mistično. Karla se prvo okrenula talismanima tradicionalnih iscjelitelja prije nego što je odabrala molitvu kao svoj “protuotrov”.
„Molitvu izgovaram svake noći prije spavanja kako ne bih ponovo postala žrtva vračeva dok spavam. Djeluje“, kaže za TRT Afrika. „Molim se jer ne želim da umrem od ruke vračara koji je odlučio da me napadne u snu.“
Klinički psiholog iz Benina Kouassi Comlan koji je liječio mnoge parove koji pate od paralize sna, kombinira naučni pristup s kulturnom osjetljivošću kako bi ih ublažio patnju.
„Paraliza sna je parasomnija koju karakterizira privremena disocijacija između kortikalnog uzbuđenja i održavanja fiziološke mišićne atonije specifične za REM (brze pokrete očiju) fazu sna“, objašnjava dr. Comlan.
„Tokom ove faze sna, mozak prirodno aktivira mehanizam motoričke aktivnosti kako bi spriječio fizičku aktualizaciju sadržaja sna. Kada ovaj proces traje i dok se svijest budi, rezultat je subjektivno iskustvo privremene paralize, često praćene halucinatornim manifestacijama.“
Poznavanje kulture pomaže dr Comlanu da razumije kako njegovi pacijenti doživljavaju paralizu sna i omogućava mu da primijeni inkluzivan pristup liječenju.
„Kao klinički psiholog obučen u humanističkim pristupima i pozitivnoj psihologiji, vjerujem da je bitno razumjeti paralizu sna iz integrativne perspektive, prepoznajući i njenu neurofiziološku dimenziju i njen kulturni, duhovni i semantički značaj.“
Stezanje u prsima
Dr. Comlan objašnjava da paraliza sna nastaje kao rezultat desinhronizacije mehanizama koji regulišu svijest i mišićni tonus tokom prelaza između budnosti i sna. Atonija mišića karakteristična za REM fazu sna traje iako je kortikalni sistem buđenja već reaktiviran, stvarajući privremeno disocijativno stanje.
Iako je benigna, ova pojava može uzrokovati znatan psihološki stres.
"Vrlo često se opaža potpuna tjelesna nepokretnost. Osoba doživljava potpunu nemogućnost voljnog pokretanja ili govora, stvarajući osjećaj tjelesne 'blokade'", kaže on.
Tu su i halucinatorne pojave, poput prodora elemenata nalik snu u budnu svijest, koje proizvode hipnopompične (pri buđenju) ili hipnagogične (pri uspavljivanju) halucinacije.
„Ove manifestacije često uključuju percepciju prijetećeg prisustva, osjećaje stezanja u prsima ili gušenja“, kaže dr. Comlan za TRT.
Duhovna zaštita
Kao i Karla, ljudi koji pate od paralize sna često traže pomoć kako bi prekinuli taj ciklus.
Tradicionalna vjerovanja nude zaštitne hamajlije i talismane; religija pruža utjehu kroz molitvu; a kliničke terapije naučno pristupaju problemu.
Učenjak koji izučava Kur’an, Assane Gaye, vjeruje da je duhovna dimenzija jednako važna kao i naučni pristup liječenju paralize sna.
„Mnogi vjernici ovo iskustvo tumače kao silu koja pokušava utjecati na njih ili ih uplašiti“, kaže senegalski učenjak.
„Međutim, islam nas uči da vjerniku ništa ne može nauditi bez Allahove dozvole. Citiram: ‘Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, niko je osim Njega ne može otkloniti’. (Sura Al-En’am, 6:17). Poslanik je rekao: ‘Znaj da kada bi se cijela zajednica udružila da ti naudi, ne bi ti naudili osim u onome što ti je Allah već odredio’.“
Da bi se spriječila paraliza sna, Gaye preporučuje učenje učenje dova (molitvi) prije spavanja. „Poslanik je učio Ajetul-Kursij (Sura 2:255) prije spavanja. Ko god ovo prouči prije spavanja, Allah će ga zaštititi. Nijedan šejtan mu se neće približiti do jutra.“
Pacijenti mogu različito doživjeti paralizu sna, ovisno o njihovoj kulturi i tradiciji.
Stručnjaci preporučuju odabir bilo kojih alata ili praksi koje djeluju za one koji je doživljavaju, bilo da se radi o snazi molitve, hamajlija ili medicinskom tretmanu. Poznato je da davanje prioriteta snu kako bi se umu omogućilo dovoljno vremena za odmor i ozdravljenje također pomaže.
