Historijski voz Hidžaske željeznice priprema se da ponovo krene u saobraćaj.

Više od jednog stoljeća nakon što je prvi put prevozila hodočasnike i trgovce preko pustinja, prostranih ravnica i planina od Damaska ​​do Medine, Hidžaska željeznica će se vratiti u život. 

Turkiye, Sirija i Jordan su se obavezali da će obnoviti i modernizirati prugu, a zvaničnici projekta i stručnjaci ističu obećanje ekonomskog oživljavanja i regionalnog pomirenja.

Također će omogućiti hodočasnicima da putuju u svete gradove, na hadž i umru, na istom duhovnom putovanju kao njihovi pradjedovi prije ere zračnog saobraćaja.

Zašto je oživljavanje ove željeznice toliko značajno?

Na trostranom tehničkom sastanku ministarstava saobraćaja u Amanu održanom u septembru 2025. godine, zvaničnici Turkiye, Sirije i Jordana poduzeli su prve konkretne korake ka obnovi ove historijske pruge.

Kada se u potpunosti obnovi, željeznica će povezivati ove ​​tri zemlje sa Saudijskom Arabijom.

Turski ministar saobraćaja Abdulkadir Uraloglu obećao je da će pomoći Siriji da završi 30 kilometara nedostajuće pruge. Jordan će, s druge strane, ispitati svoje tehničke kapacitete za održavanje lokomotiva, kao i mogućnost da svoje historijske vozove ponovo stavi u pogon – sve do Damaska.

Zvaničnici i stručnjaci ističu da je ovo prilika za ekonomski preporod, regionalnu stabilnost i pomirenje nakon godina sukoba u regiji, posebno nakon završetka građanskog rata u Siriji.

„Obnova Hidžaske željeznice je zapravo od velikog značaja za kompletnu regiju. To je jedan od velikih projekata koji je poprimio konkretan oblik u okviru širih napora Turkiye u protekle tri godine - kako u borbi protiv terorizma, tako i u unapređenju razvojnih ciljeva. Decenijama su područja kroz koja prolazi Hidžaska željeznica, nažalost, bila pogođena sukobima. Ipak, sada kada Sirija ulazi u period stabilizacije, izgledi za oživljavanje i povezivanje Iraka, Sirije i Turkiye sa širom regijom postali su izuzetno značajni i izvedivi u bliskoj budućnosti.“

Ovo je izjavila Suay Nilhan Acikalin, vanredna profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu Haci Bayram Veli u Ankari.

Ona ističe da je obnova Hidžaske željeznice jedan od velikih projekata koji je započeo naporima Turkiye posljednjih godina – kako u borbi protiv terorizma, tako i u ostvarivanju razvojnih ciljeva. S obzirom na to da Sirija sada ulazi u fazu stabilizacije, perspektiva obnove pruge i povezivanja Iraka, Sirije i Turkiye sa širom regijom postaje izvediva i duboko značajna za budućnost ovog područja.

Acikalın poručuje da ovaj projekat ide rame uz rame s drugim regionalnim megaprojektima poput Turskog razvojnog puta s Irakom, nazvanog "Irački put svile", kao i predloženog sjevernog koridora kroz Zangezur, koji bi povezao kopneni Azerbejdžan s njegovom enklavom – Autonomnom Republikom Nahčivan. Sve ovo je dio višeslojnog regionalnog poduhvata u cilju rasta, mira i jačanja utjecaja.

Na sastanku u Amanu također je izrađen memorandum o razumijevanju kojim se produbljuje saradnja u oblasti saobraćaja – na cestovnim, željezničkim i logističkim koridorima.

Jedan od neposrednih proboja je ponovno uspostavljanje drumskog saobraćaja između Turkiye i Jordana preko Sirije – čime je okončana 13 godina duga obustava.

Još jedan značajan pomak predstavlja direktna kopnena veza između Turkiye i jordanske luke Akaba na Crvenom moru, što bi, prema riječima profesora Oktaya Firata Tanrisivera, stručnjaka za međunarodne odnose s Bliskoistočnog tehničkog univerziteta u Ankari, moglo otvoriti brojne nove prilike.

“Obnova i modernizacija ove historijske pruge, posebno veze između Sirije i Jordana, ponovo bi otvorila ključni trgovinski koridor između Turkiye i Crvenog mora. Turkiye bi time mogla značajno proširiti trgovinu sa Saudijskom Arabijom i Rogom Afrike, isporučujući robu brže, pouzdanije i isplativije. Za Siriju bi to značilo otvaranje novih trgovinskih puteva i podsticaj ukupnoj trgovinskoj razmjeni među državama regiona.”

Profesor Oktay Firat Tanrisever kaže da bi obnova i modernizacija historijske linije, posebno veze između Sirije i Jordana, ponovo otvorila ključni trgovinski koridor između Turkiye i Crvenog mora.  To bi omogućilo Turkiye da značajno proširi trgovinu sa Saudijskom Arabijom i Rogom Afrike, uz bržu, pouzdaniju i isplativiju isporuku robe.
 A za Siriju bi to stvorilo nove trgovinske rute i podstaklo ukupnu trgovinu među državama u regionu.

Kako i zbog čega je Hidžaska željeznica napravljena?

Izgrađena je između 1900. i 1908. godine pod osmanskim sultanom Abdulhamidom II, a djelimično je finansirana donacijama iz cijelog svijeta – od Rusije do Indonezije, od Južne Afrike i Egipta.

Bila je to misija vjere i solidarnosti, osmišljena kao projekat koji će ujediniti muslimane kroz zajedničku viziju povezanosti.

Njena glavna svrha bila je da olakša i učini sigurnijim putovanje hodočasnika ka Medini i Meki, ali je željeznica također služila i za prevoz robe, znanja i kulture.

Zajednice duž trase željeznice doživjele su procvat – tržišta su se širila, a pruga je postala živa nit koja je povezivala muslimanski svijet.

Po završetku, železnica je bila dugačka oko 1.320 kilometara; počinjala je u Damasku, prolazila kroz Aman i išla sve do Medine. Povezivala se i sa Istanbulom i Jerusalimom putem drugih pruga.

Također je bila povezana s Istanbulom i Jerusalemom putem drugih linija.

Prema historijskim procjenama, skratila je hodočašće s 50-dnevnog putovanja karavanom od Istanbula do Medine na samo sedam dana.

U jednom izuzetnom gestu poštovanja, zabilježeno je da je sultan Abdulhamid II lično naredio da se ispod šina u blizini Medine postavi filc, kako bi se prigušio zvuk vozova dok prolaze pored počivališta poslanika Muhammeda.

Ali njeni slavni dani bili su kratkog vijeka.

Tokom Prvog svjetskog rata, pruga koja je bila strateška žila kucavica postala je meta. Prevozila je civile i osmanske vojnike na na ratišta u regionu.

Međutim, arapski pobunjenici, uz podršku britanskog oficira T. E. Lawrencea – poznatijeg kao Lawrence od Arabije – sabotirali su njene šine i dizali vozove u zrak kako bi oslabili osmansku kontrolu. Ovi napadi ozbiljno su osakatili prugu

U nastojanju da zaštite svete relikvije poput ogrtača, mača, sandala i dijelova brade poslanika Muhameda, kao i relikvije njegovih pratilaca, Osmanlije su ih prenijeli u Istanbul koristeći upravo ovu željezničku liniju.

Nakon rata, pomjeranje granica i novi sukobi dodatno su je rastrojili. Većina dionica je prestala s radom nakon Prvog svjetskog rata, iako su neki lokalni segmenti sporadično nastavili s radom sve do 1970-ih. Stanice su postajale historijski spomenici, a lokomotive muzejski eksponati.

Danas bi obnovljena Hidžaska železnica ponovo mogla služiti hodočasnicima hadža i umre, povezujući savremena putovanja s njihovim historijskim korijenima.

Naravno, putovanje avionom transformiralo je i potpuno olakšalo hodočašće. Let od Istanbula do Medine danas traje svega četiri sata.

Ali mnogi hodočasnici kažu da se pritom nešto izgubilo – osećaj duhovnog napretka, pejzaži koji se postepeno otkrivaju, planine, pustinje i drevni gradovi, dok iščekivanje raste sa svakim pređenim kilometrom.

Prije jednog stoljeća neko je možda sanjao da se vozi ovom istom linijom kako bi stigao do svetih gradova. Danas, njihovi potomci mogli bi ponovo da putuju vozom do Medine, prateći isti put – ovog puta brže, udobnije, ali s istim duhom.

Oživljavanje Hidžaske željeznice ne događa se izolirano. Širom svijeta, željeznice se ponovo otkrivaju kao alati geopolitike i meke moći.

Kineska inicijativa "Pojas i put" izgradila je železničke pruge koje povezuju istočnu Aziju sa zapadnom Evropom. Indija promoviše nove željezničke veze u južnoj Aziji. Evropa proširuje svoje teretne koridore prema istoku.

Hidžaska željeznica, nekada sabotirana ratovima, sada se pridružuje ovom novom vijeku željezničke diplomatije – gdje čelične pruge ponovo iscrtavaju mape utjecaja, trgovine i saradnje.