Kao i u prethodnim sukobima na Bliskom istoku, rat u Iranu ponovo je stavio u fokus jedinstvenu poziciju Turkiye u vojnim, diplomatskim i ekonomskim sferama, gdje je spremna odigrati važnu ulogu, kažu analitičari.

Sjedinjene Američke Države imaju najmanje 19 vojnih baza na Bliskom istoku, a većina njih nalazi se u energetski bogatim državama – Bahreinu, Kuvajtu, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Uprkos američkom vojnom prisustvu i snažnom odbrambenom sistemu raspoređenom u regiji, sve ove zemlje, zajedno s Jordanom i Irakom, suočile su se s iranskim raketnim napadima dok je Teheran gađao američke baze.

Dok iranske balističke rakete i dronovi padaju na gradove Zaljeva, Turkiye – članica NATO-a i nearapska bliskoistočna sila sa snažnom vojskom – nije se suočila s takvom prijetnjom, osim jedne rakete koju je NATO-ov odbrambeni sistem presreo u Sredozemlju prije nego što je mogla ući u turski zračni prostor.

Istovremeno, Turkiye je dodatno učvrstila svoj status neutralne sile koja nastoji spriječiti eskalaciju krize.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uputio je saučešće Teheranu nakon atentata na vrhovnog vođu Alija Khameneija koji je izvela izraelska vojska, ali je također ocijenio neprihvatljivim iranske napade na zemlje Zaljeva, upozorivši da bi region mogao biti „uvučen u krug vatre“.

Turkiye je pozvala zaraćene strane da što prije okončaju sukob, ocijenivši napad SAD-a i Izraela na Iran kao „jasno kršenje“ međunarodnog prava.

Ankara, koja već dugo kao neutralna država nastoji postići mir u sukobu u Ukrajini, također je ponudila posredovanje između SAD-a i Irana kako bi se osigurao prestanak njihovih neprijateljstava.

Glas razuma

„Turkiye je učinila i nastavit će činiti sve napore da se rat okonča. U ovoj fazi prvi cilj je prekid vatre. Bez obzira na okolnosti, Turkiye će uvijek voditi strategiju koja ide u prilog stabilnosti“, kaže Oral Toga, istraživač u Centru za iranske studije sa sjedištem u Ankari.

Ankara ima dovoljno iskustva i kapaciteta u posredovanju između suprotstavljenih strana – od Istočne Afrike do rata u Ukrajini, kaže Toga. Međutim, razmjeri trenutnog rata koji vode tri različite sile širom Bliskog istoka zahtijevaju „volju zaraćenih strana za pregovore“, rekao je Toga za TRT World.

Iako je Turkiye članica NATO-a, zauzela je neutralan stav o ratu u Ukrajini, nastojeći da očuva svoje veze s Moskvom. Neosporna uloga Izraela u pokretanju vojne konfrontacije s Iranom navodi tursko rukovodstvo da zauzme neutralnu poziciju, kažu stručnjaci.

„Turkiye ne želi zauzeti stav protiv Irana. Ne želi biti jedan od uzroka nesreće jedne zemlje s kojom ima snažne historijske i kulturne veze“, kaže Ozgur Korpe, akademik na Nacionalnom univerzitetu odbrane.

„Pozicija Turkiye bit će određena ponašanjem Irana prema Ankari. Zapravo, i zvanične izjave Turkiye idu u tom pravcu. Iz tih razloga Turkiye je izabrala neutralnost kao strategiju. I nastavit će to činiti“, rekao je Korpe za TRT World.

Akademik smatra da će, kao i u ratu u Ukrajini, Turkiye vjerovatno usvojiti „aktivnu neutralnost, a ne pasivnu neutralnost“ kao svoj strateški pristup međunarodnim krizama.

„Turkiye bi se mogla uključiti u rat samo ako bi njena teritorija bila meta napada. To je rizik koji nijedna od trenutno zaraćenih strana ne bi željela niti bi se usudila preuzeti“, dodaje Korpe.

Utočište u vremenima krize

Stručnjaci smatraju da antiratni stav Turkiye i njeni trenutni napori u posredovanju naglašavaju njenu jedinstvenu sposobnost da bude regionalno utočište u ovakvim krizama – od američke invazije na Irak do sirijskog građanskog rata.

Iako Turkiye i Iran imaju političke razlike u vezi s raznim pitanjima, poput situacije u Siriji nakon Assada i uloge Hezbollaha u Libanu, historijske veze Ankare s Teheranom omogućavaju predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu da efikasno razumije i sarađuje s rukovodstvom ove većinski šiitske zemlje, kaže Omer Ozgul, bivši oficir turske vojske koji je ranije radio kao vojni ataše Turkiye u Teheranu.

Drugi stručnjaci slažu se s Ozgulovom procjenom.

„Nema razloga da Iran zauzme neprijateljski stav prema Turkiye, a takav potez bio bi strateška greška za Iran u mnogim aspektima, posebno s gledišta njegovih ratnih strategija. Stoga će Turkiye i dalje biti sigurno utočište, daleko od sukoba“, kaže Toga.

Ovaj pristup čini se da važi i za zemlje Zaljeva, čije su ekonomije uveliko zavisile od izvoza energije i uvoza hrane, kao i od cikličnog turističkog sektora.

Sve zemlje Zaljeva suočavaju se s ozbiljnom dilemom uslijed bjesnećeg rata, budući da je Iran efikasno blokirao Hormuški moreuz, ometajući vitalne isporuke energije.

„Pravedan stav Turkiye prema sukobima u regionu neće proći nezapaženo ni od Irana ni od zemalja Zaljeva“, kaže Ozgul. „Turkiye će i dalje biti sigurno utočište i za zemlje Zaljeva i za Iran“, rekao je za TRT World.